Reakcija majki žrtava genocida na odluke Vlade Kantona Sarajevo
U posljednjih nekoliko dana, pažnju javnosti privukla je odluka Ureda Vlade Kantona Sarajevo koja je izazvala oštre reakcije među udruženjima koja se bore za prava žrtava genocida u Srebrenici. Prema preliminarnoj listi, Udruženje za razvoj kulture i turizma ‘Mozaik’ Srebrenica dobilo je 47.000 KM iz budžeta Kantona Sarajevo, što je naišlo na negodovanje od strane četiri udruženja majki i žena žrtava genocida. Oni smatraju da je ova odluka provokativna i neosjetljiva prema bolnim uspomenama žrtava genocida, te predstavlja dodatnu bol za porodice koje su već pretrpjele neizrecive gubitke.
Oštra osuda od strane udruženja
Udruženja koja su potpisala saopćenje uključuju Pokret ‘Majke enklava Srebrenice i Žepe’, Srebreničke majke, Žene Srebrenice i Majke Podrinja – Bratunac. U svom javnom obraćanju, istakli su da je ovim potezom izvršena dodatna bol na rane koje nikada neće zacijeliti. “Odluka Ureda Vlade KS sipa so na rane koje u svojim srcima nose žrtve genocida i njihove porodice”, navodi se u saopćenju. Ova izjava jasno ukazuje na to koliko je važno da se odluke donose s osjećajem za povijesne traume i bol žrtava. Zbog toga su se članice udruženja obratile javnosti tražeći objašnjenje i pojašnjenje ovih odluka, smatrajući da se ovim činom ne poštuju njihove patnje i težak put ka pravdi.
Uloga Ureda Vlade KS
Ured Vlade KS je osnovan kako bi provodio Zakon o posebnim programima za memorijalizaciju genocida, podršku povratku i razvoju Srebrenice, kao i pomoć žrtvama i porodicama žrtava genocida nad Bošnjacima. Međutim, kako smatraju predstavnice udruženja, odluke koje su donijete do sada ne idu u korist njihovoj misiji. “Smatramo da je potrebno hitno preispitati ovakve odluke kako bi se očuvala dignitet žrtava”, dodaju. One ističu da su do sada bile svedene na marginalizaciju svojih potreba i prava, te da je potrebno drugačije pristupiti pitanjima koja se tiču njihove budućnosti. U tom smislu, ovaj potez Vlade može se sagledati kao novi oblik nepravde prema onima koji su već pretrpjeli toliko bola.
Kontekst i posljedice
Ova situacija nije samo lokalni problem; ona odražava šire društvene tenzije i nepravde koje su prisutne u postgenocidnom društvu. Mnoge porodice žrtava i dalje se bore s posljedicama genocida, dok se istovremeno suočavaju s poteškoćama u ostvarivanju svojih prava i traženju pravde. Odluka o finansiranju projekta koji se bavi “Srpskim majkama Srebrenice” također otvara pitanja o načinu na koji se u društvu tretiraju različiti narativi o ratu i njegovim posljedicama. U ovoj situaciji, mnogi se pitaju kako vlada može podržati projekte koji su u suprotnosti s težnjama i potrebama žrtava, dovodeći u pitanje legitimitet vlastite misije. Kako će ova situacija uticati na već ranjivo društvo, ostaje da se vidi, ali negativne posljedice su već očite.
Poziv na dijalog
U svjetlu ovih događaja, predstavnice udruženja pozivaju na dijalog između vlasti i organizacija civilnog društva. “Samo otvorenim razgovorom možemo pronaći rješenja koja će zadovoljiti sve strane i pomoći u izgradnji pomirenja”, poručuju. Ova izjava naglašava važnost komunikacije i razumijevanja u procesu ozdravljenja zajednice koja je pretrpjela strahote rata i genocida. U vremenu kada su tenzije visoke, otvoreni dijalog može biti ključ za izgradnju povjerenja i zajedničkog rada na budućnosti koja će uključivati sve građane, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Osnaživanjem dijaloga, moguće je stvoriti platformu za iskrenu raspravu o bolnim temama, a ne samo reprodukovanje starih sukoba.
Zaključak
Reakcije na ovu odluku Vlade KS su pokazale duboku ranu u društvu koja i dalje krvari zbog prošlih trauma. S obzirom na osjetljivost teme i važnost očuvanja sjećanja na žrtve, od suštinskog je značaja da se vlada i relevantne institucije ponašaju s dužnim poštovanjem prema svim žrtvama. Žrtve genocida i njihove porodice zaslužuju podršku koju će osnažiti njihovu borbu za pravdu i istinu, a ne dodatne provokacije koje bi mogle oslabiti proces pomirenja. Ova situacija može poslužiti kao prilika za preispitivanje postojećih politika i praksi, te za iznalaženje načina kako bi se svi glasovi čuli i poštovali. U konačnici, samo zajedničkim snagama možemo izgraditi društvo koje će biti pravednije i osjetljivije na bol i potrebe svih svojih stanovnika.
