Onome ko se još nije oženio po drugi put
Prošlog četvrtka u podne nazvao me moj prijatelj koji radi kao šerijatski matičar.
Rekao je: „Želio bih da se večeras nađemo.“
Odgovorio sam: „Rado i s poštovanjem, gdje?“
Reče: „Nazvat ću te pred akšam i reći mjesto.“
Zaista me nazvao i našli smo se.
Odveo me u selo udaljeno petnaestak minuta od nas.
Dočekao nas je čovjek u pedesetim godinama,
uveo nas u kuću, lijepo nas ugostio
i bez ikakvog uvoda rekao:
„Brate moj, imam sedam kćeri. Nijedna se nije udala. Najstarija ima trideset godina, a najmlađa petnaest. Želim ih udati za dobre ljude. Izaberi jednu – ne tražim ni mehr ni ikakve troškove.“
Iskreno, ostao sam zatečen!
Pogledao sam prijatelja, šerijatskog matičara, pogledom punim ljutnje,
a on se samo smiješio, pa mi je to još više povećalo nervozu.
Rekao sam: „A kako znaš da sam ja od dobrih?“
Odgovorio je: „Tvoj prijatelj te je tako opisao, a mi te takvim smatramo. Ipak, nikoga pred Allahom ne uzdižemo.“
Počeo sam razmišljati, ali mi je odmah pala na pamet supruga…
Kako bi reagovala kad bi saznala?
I kako da se izvučem iz ove situacije, a da ne uvrijedim čovjeka?
Rekoh mu: „Daj mi vremena do sutra da ti odgovorim.“
On reče: „Prije nego odeš, izaberi jednu i pogledaj je – šerijatski.“
Rekoh: „Ako baš mora, onda najstariju, onu od trideset.“
Reče: „Dobro.“
Nestao je na trenutak, a ja sam pogledom prekorio prijatelja.
On reče: „Tako mi Allaha, nećeš ništa izgubiti, nisi ni na šta obavezan. Pogledaj pa odluči.“
Čovjek me pozvao i uveo kod djevojke kakvu nikad nisam vidio – ljepota, sklad, kao skriveni biser.
Sjedio sam nekoliko trenutaka gledajući mjesec ispred sebe.
Otac je to primijetio i s velikom pristojnošću zamolio da izađem.
Izašao sam potpuno zbunjen, opijen njenom ljepotom, osjećao sam kao da mi duša izlazi iz tijela.
To su bile najkraće minute u mom životu.
Na vratima rekoh čovjeku:
„Pristajem!“
Matičar reče: „Zvat ću svjedoke da odmah dođu.“
Rekoh: „Ne sada.“
On odgovori: „Baš sada.“
I zaista, svjedoci su došli, brak je sklopljen.
Rečeno mi je: „Pripremi se i sutra navečer dođi – vodiš mladu.“
Vratio sam se kući zamišljen, ali me čežnja za susretom natjerala da zaboravim na sve.
Sutradan sam se pripremio, kupio skroman poklon
i rezervisao hotel za bračnu noć.
Navečer, dok sam bio na putu prema kući mlade,
nazvao sam kolegu s posla i rekao da u nedjelju ne mogu doći.
Rekao je: „U redu.“
Stigao sam i dočekao me otac moje nove supruge.
Reče: „Mlada je spremna.“
Sjela je sa mnom u auto – šutjela je, sputana stidom.
Stigli smo u hotel i ušli u sobu.
Krenuo sam prema njoj…
kad odjednom – snažno lupanje na vrata!
Začudio sam se i sjetio da nisam zaključao vrata.
Vrata se naglo otvoriše –
a unutra moja prva supruga!
Oštrim glasom reče:
„Ustaj, ba!
Ustaj, zora je – trebaš klanjati sabah, a ti spavaš!“
Skočio sam iz kreveta, srce mi je snažno lupalo,
žaleći za snom koji se nije dovršio…
Čuvajte namaz u njegovom vremenu – Allah vas blagoslovio.
Neka su vam sretni dani.
I ne sanjajte snove koji vam ne trebaju 😂
