Sudija koji je poljubio ruku optuženog – istina koja dira srce
Prijevod na bosanski (u potpunosti):
Sudija je duboko udahnuo, prešao rukom preko lica kao da u jednom trenutku sabire čitave godine, a zatim rekao drhtavim glasom:
— Učitelju Muhammede… sjećaš li se učenika kojeg si uvijek stavljao u prvi red?
Sjećaš li se dječaka koji je dolazio u skromnoj odjeći, nosio sveske u ruci i sjedio pažljivo, kao da mu je cijeli svijet u tvojim riječima?
Sjećaš li se onoga kome si uvijek govorio: „Ti si projekat velikog čovjeka… ne ostavljaj znanje, ma koliko život bio težak“?
Učitelj se ukočio na mjestu, srce mu je snažno zakucalo i tiho je rekao:
— Da… sjećam se… govorio sam to mnogim svojim učenicima.
Sudija se nasmiješio osmijehom u kojem su se pomiješali ponos i bol, pa rekao:
— Ja sam jedan od njih.
Ja sam taj učenik, učitelju Muhammede.
Ja sam plod tvog truda, tvojih dova i tvojih riječi koje si nam govorio ne očekujući ništa zauzvrat.
Stajao si pred nama uspravno, učio nas matematiku… ali si nas, u stvari, učio značenju dostojanstva, strpljenja i oslanjanja na sebe.
Oči učitelja su se ispunile suzama i slomljenim glasom je rekao:
— A ti… ti si sudija?
Sudija je odgovorio:
— Da.
I Allahovom voljom, a zatim zahvaljujući tebi, stigao sam do onoga što sam danas.
Kada sam te vidio kako stojiš pred sudom, nisam vidio dužnika…
Vidio sam svog učitelja, svog odgajatelja i svog drugog oca.
Zatim je sudija spustio glavu i rekao:
— Dug koji si imao… ja sam ga platio.
Ne kao sadaku, niti kao milostinju… već kao mali dio duga koji ja imam prema tebi, a koji nikada neću moći u potpunosti vratiti.
Učitelj Muhammed je tiho zaplakao i rekao:
— Tako mi Allaha, nikada nisam radio ništa osim svoje dužnosti.
Sudija mu je odgovorio odlučno, ali s puno nježnosti:
— Ne, učitelju… uradio si mnogo više od dužnosti.
Ti si sadio ljude i odgajao generacije, ali te vrijeme nije bilo pravedno.
Zatim je sudija pružio ruku, uzeo ruku učitelja Muhammeda i poljubio je pred svojim pratiocima, rekavši:
— Ova ruka me je naučila kako da napišem svoju budućnost…
I moja je obaveza da je poštujem dok sam živ.
Pouka:
Možda činiš dobro, a ne vidiš njegove plodove danas.
Možda prođu godine i pomisliš da je tvoj trud uzaludan.
Ali Allah ne zaboravlja.
Nagrada dolazi odakle se ne nadaš,
u trenutku kada misliš da su se sva vrata zatvorila.
Poštujte učitelja — jer se u njegovim rukama oblikuju sudbine.
