DOŠAO NA VAŠAR DA SE VESELI, PA SE SJETIO KOGA NE VOLI: Je li ovo zaista „patriotizam“?

Rasprava o Veselju i Mržnji: Da li je Potrebno Vrijeđati Da Bismo Slavili?

U savremenom društvu, sve češće se postavlja pitanje o tome kako se slavi uspjeh i veselje. Da li je zaista nužno da u našim manifestacijama radosti postoji i element mržnje prema nekome? Ova tema se posebno aktualizovala tokom događaja „Makivije Bratunac 2026“, gdje su se, prema izvještajima medija, mogli čuti tonovi pjesme „Ne volim te Alija“.

Ova pjesma, navodno naručena od strane bivšeg ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića, izazvala je brojne reakcije među prisutnima, no i šire u javnosti. U ovom članku istražujemo fenomen slavljenja kroz prizmu mržnje, ali i mogućnosti da se veselje ostvari bez vrijeđanja drugih.

Naš Identitet i Pjesme o Drugima

Svaka kultura ima svoje pjesme koje slave ljubav, domovinu, prijateljstvo i zajedništvo. Zastanimo na trenutak i razmislimo: zašto je potrebno da naše slavlje bude praćeno uvredama i negodovanjem? Pjesme o ljubavi, prirodi, zavičaju i svakodnevnim čarima života su univerzalne i mogu pomoći u izgradnji identiteta i zajedništva. Na primjer, tradicionalne narodne pjesme često slave ljepotu prirode i običaje naroda, pružajući ljudima osjećaj pripadnosti i ponosa.

Međutim, čini se da su u određenim krugovima prisutne i pjesme koje izražavaju mržnju i netrpeljivost prema drugima. Ovdje se postavlja pitanje: Da li je to zaista simbol naše snage ili slabosti?

Patriotizam ili Mržnja?

Patriotizam bi trebao biti osjećaj ponosa, ljubavi i poštovanja prema vlastitom narodu, a ne nužno mržnja prema drugima. Zašto je postalo normalno da se nacionalni identitet izražava kroz negativnost? Primjerice, brojni politički vođe i javne ličnosti često koriste retoriku koja dijeli ljude umjesto da ih ujedinjuje. Kada slavimo, trebali bismo slaviti ono što nas čini posebnima, a ne ono što nas dijeli.

Mržnja prema „drugom“ nikada ne bi trebala biti osnova za izgradnju nacionalnog identiteta, jer se time otvaraju vrata daljnjim sukobima i podjelama unutar društva. Umjesto toga, trebalo bi promovirati priče o zajedništvu i suradnji koje su od vitalnog značaja za izgradnju stabilnog društva.

Uticaj na Mladu Generaciju

Djeca su često ogledalo svojih roditelja i okoline. Kada odrasli određuju svoje vrijednosti kroz mržnju i vrijeđanje, šta to govori našoj djeci? Ako gledaju kako se odrasli vesele uz pjesme koje vrijeđaju druge narode ili pojedince, kakav će to utjecaj imati na njihovo formiranje identiteta? Umjesto da uče o suživotu i toleranciji, oni postaju svjesni podjela i mržnje. Na primjer, neka istraživanja su pokazala da djeca koja odrastaju u okruženju gdje se neprestano potiče mržnja često imaju poteškoće u razvijanju empatije i razumijevanja prema drugima. U tom smislu, postavlja se pitanje: Da li je zaista potrebno da djeca odrastaju u atmosferi netolerancije i mržnje?

Alternativa: Slavlje bez Mržnje

Postavlja se pitanje: Može li se slaviti bez potrebe za omalovažavanjem drugih? Definitivno može. Slava može biti izražena kroz pjesme koje slave ljepotu života, ljubavi prema domovini, prirodi, prijateljstvu i zajedništvu. Na primjer, pjesme koje govore o zajedničkim vrijednostima, dostignućima i tradicijama mogu doprinijeti jačanju identiteta bez potrebe za mržnjom prema drugima. Umjesto da tražimo neprijatelje, možemo se fokusirati na ono što nas spaja. Kroz takve poruke, možemo izgraditi društvo koje će biti ponosno na svoj identitet, ali i otvoreno za suradnju i razumijevanje prema drugima. Na svakom od nas je da biramo kako ćemo slaviti i koje ćemo poruke prenositi budućim generacijama.

Izgradnja Društva za Budućnost

Uloga političara je da vode društvo prema boljoj budućnosti, a ne da ga vraćaju u prošlost ispunjenu sukobima. Patriotizam se ne mjeri samo riječima, već djelima. Djelovanje za dobrobit zajednice, stvaranje prilika za mlade, osiguranje pravde i jednakosti – to su pravi znakovi ljubavi prema vlastitoj zemlji. Na primjer, politički programi koji se fokusiraju na obrazovanje, zapošljavanje i socijalnu pravdu mogu značajno doprinijeti izgradnji stabilnog i prosperitetnog društva. U tom kontekstu, postavlja se pitanje: Da li političari poput Nešića zaista nude rješenja za probleme ili samo prodaju mržnju kao način da privuku pažnju? U svakom slučaju, pravi vođe trebaju postaviti standarde ljubavi i poštovanja, a ne mržnje.

Zaključak: Ponos na Izgradnju, a Ne na Rušenje

Na kraju, važno je napomenuti da je pravi patriotizam izgraditi društvo u kojem će djeca željeti ostati, gdje će imati jednake šanse i gdje se neće morati boriti protiv predrasuda. Veselje ne mora biti povezano s mržnjom. Naše slavlje može biti uzlet ka boljoj budućnosti, gdje svi imaju mjesto i gdje se cijeni zajedništvo. Ako se možemo veseliti bez vrijeđanja drugih, onda smo na pravom putu ka izgradnji boljeg društva za generacije koje dolaze. Kroz zajedničke napore, možemo stvoriti kulturu koja slavi različitosti, promovira ljubav umjesto mržnje i gradi mostove umjesto zidova. Ova promjena može započeti u nama samima, kroz svaku interakciju, svaku pjesmu i svaku manifestaciju radosti koju dijelimo sa svijetom.