Zvornik obilježen skandaloznim okupljanjem nakon smrti Ratka Mladića
U centru Zvornika večeras se dogodio prizor koji je izazvao snažne reakcije i uznemirenost javnosti. Veliki broj ljudi prodefilovao je gradskim ulicama, a tokom prolaska kolone pored džamije koja se nalazi u samom jezgru grada čuli su se uznemirujući povici i skandiranje Ratku Mladiću, čovjeku pravosnažno osuđenom za najteže ratne zločine pred međunarodnim sudom.
Ovakav čin, posebno na mjestu koje simbolizira vjerski i društveni život jednog grada, dodatno je pojačao osjećaj gorčine među građanima koji očekuju dostojanstvo, mir i poštovanje prema žrtvama rata.
Prema snimcima koji su se pojavili nakon događaja, kolona je bila sastavljena od više desetina, a možda i više stotina ljudi, koji su se kretali gradskim središtem u atmosferi koja je mnogima djelovala kao otvorena provokacija.
Posebno je zabrinjavajuće to što su u koloni primijećena i djeca, što otvara ozbiljna pitanja o načinu na koji se u pojedinim sredinama prenose poruke mržnje, glorifikacije nasilja i negiranja sudski utvrđenih činjenica o ratnim zločinima. U društvu koje još uvijek nosi duboke ratne traume, ovakvi prizori ne mogu se posmatrati kao običan skup ili spontano okupljanje.
Ratko Mladić, bivši vojni komandant Vojske Republike Srpske, umro je danas u Haagu u 85. godini života. Njegovo ime već decenijama izaziva duboku podijeljenost u Bosni i Hercegovini i regionu, ali pravne činjenice su jasne: međunarodni sud ga je osudio za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Posebno je važna presuda koja se odnosi na Srebrenicu, ali i na teror nad civilima tokom opsade Sarajeva i druge teške zločine počinjene u ratu. Upravo zbog toga, svako javno veličanje takve osobe predstavlja vrijeđanje žrtava i udar na elementarnu civilizacijsku normu.
Zvornik je grad u kojem su ratna sjećanja i dalje veoma živa. Smješten na rijeci Drini, ovaj grad nosi složenu historiju i tešku simboliku, jer je tokom rata bio jedno od mjesta velikih stradanja, progona i nasilja.
Zato je svako okupljanje koje glorificira osuđene ratne zločince u ovom prostoru mnogo više od političke poruke; ono predstavlja duboku uvredu za preživjele, porodice žrtava i sve one koji vjeruju da se društvo može graditi samo na istini i odgovornosti. Kada se takvi povici čuju u blizini vjerskog objekta, dodatno se narušava osjećaj sigurnosti i međusobnog poštovanja.
Činjenica da je u koloni bilo mnogo mlađih ljudi, pa i djece, posebno zabrinjava stručnjake i građane koji prate društvene procese u Bosni i Hercegovini. Djeca ne bi smjela biti uključena u sadržaje koji normaliziraju mržnju, agresiju i veličanje presuđenih ratnih zločinaca. U takvim trenucima jasno se vidi koliko je važno obrazovanje zasnovano na činjenicama, historijskoj odgovornosti i kulturi sjećanja.
Ako se mladim generacijama šalje poruka da je prihvatljivo slaviti ljude osuđene za masovne zločine, onda se stvara opasna osnova za buduće podjele i nove oblike netrpeljivosti.
Šira slika: zašto ovakvi prizori izazivaju toliku uznemirenost
U Bosni i Hercegovini javno veličanje ratnih zločinaca nije samo moralni problem nego i pitanje društvene odgovornosti, političke kulture i poštovanja prema zakonima i presudama međunarodnih institucija. Kada se u jednom gradu organizuje ili toleriše skup u kojem se glorificira osoba osuđena za genocid i druge zločine, to šalje poruku da dijelovi društva i dalje nisu spremni suočiti se s prošlošću.
Takvi događaji produbljuju nepovjerenje među zajednicama i otežavaju bilo kakav napredak prema stabilnijem i pravednijem društvu.
Ono što posebno zabrinjava jeste da se ovakve manifestacije često prikazuju kao “spontani izljev emocija” ili “odavanje pošte”, iako je riječ o svjesnoj relativizaciji ratnih zločina. U praksi, to znači da se umjesto empatije prema žrtvama slavi simbol nasilja i stradanja. U društvu koje se i dalje bori s posljedicama rata, takva praksa ne može imati pozitivan efekat.
Naprotiv, ona čuva prostor za političku instrumentalizaciju prošlosti i otežava svaku ozbiljnu raspravu o odgovornosti, pomirenju i izgradnji povjerenja.
Osim moralnog aspekta, postoji i pravni i institucionalni. Bosna i Hercegovina je više puta pokazala da nema jedinstven i dosljedan odgovor na javno isticanje simbola, poruka i narativa koji veličaju presuđene ratne zločince. To ostavlja prostor za ponavljanje sličnih incidenata i stvara osjećaj nekažnjivosti. U takvom ambijentu, važno je da institucije, obrazovni sistem, mediji i civilno društvo imaju jasniji i glasniji stav prema svim oblicima negiranja i slavljenja zločina.
Bez toga, svako novo okupljanje slične vrste postaje dio šireg problema, a ne izolovan incident.
Reakcije javnosti na događaje u Zvorniku najvjerovatnije će biti oštre, jer se radi o temi koja duboko pogađa cijelo društvo, ne samo lokalnu zajednicu. U gradu gdje ljudi različitih vjera i identiteta dijele isti prostor, svako demonstriranje sile ili mržnje dodatno narušava ionako krhku društvenu ravnotežu.
Zato je ključno insistirati na tome da javni prostor ne smije biti mjesto za veličanje presuđenih zločinaca, nego prostor za mir, dijalog i dostojanstvo svih građana. Upravo na toj razlici između sjećanja i slavljenja zločina vidi se koliko je društvo spremno da ide naprijed.
Smrt Ratka Mladića u haškom pritvoru za mnoge je tek kraj jednog biografskog poglavlja, ali za žrtve i njihove porodice to ne mijenja činjenicu da su presude ostale zapisane u pravnoj i historijskoj memoriji. Zato su prizori iz Zvornika više od lokalne vijesti: oni su podsjetnik da borba protiv negiranja zločina nije završena.
Poštovanje prema žrtvama, istini i sudskim činjenicama ostaje temelj bez kojeg nema zdravog društva, a svaki pokušaj da se taj temelj potkopa mora biti jasno prepoznat i osuđen.
