Prijava protiv dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH zbog navodnog veličanja Ratka Mladića otvorila nova pitanja o disciplini i odgovornosti
U Bosni i Hercegovini ponovo je otvorena osjetljiva i vrlo ozbiljna tema nakon što su, prema informacijama dostavljenim redakciji, dvojica pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine prijavljena zbog navodnog veličanja Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske koji je pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, kao i za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Ovaj slučaj, ukoliko se navodi potvrde, ne bi bio samo pitanje neprimjerenog ponašanja na društvenim mrežama, nego i ozbiljno pitanje vojne discipline, profesionalne etike i poštivanja zakona u instituciji koja bi trebala predstavljati državu u punom smislu te riječi.
Prema navodima iz prijave, osobe koje se spominju raspoređene su u Glavnoj logističkoj bazi u kasarni Butile kod Sarajeva. Iako redakcija, u skladu s novinarskim standardima, nije mogla nezavisno potvrditi sve detalje iz prijave, sama činjenica da je dokument, kako se tvrdi, upućen Generalnom inspektoratu Ministarstva odbrane BiH, ukazuje na to da je slučaj prepoznat kao unutrašnje pitanje od posebnog značaja.
U sistemu oružanih snaga, naročito u multietničkoj zemlji poput Bosne i Hercegovine, svaki oblik javnog istupanja koji može biti protumačen kao veličanje ratnih zločinaca izaziva dodatnu zabrinutost i narušava povjerenje građana.
U prijavi se, prema screenshotu koji je dostavljen redakciji, navodi da je jedan od prijavljenih na društvenim mrežama dijelio sadržaje kojima se, kako je istaknuto, veličaju osobe osuđene za genocid i druge teške zločine. Podnosilac prijave tvrdi i da su uz takve objave korištene poruke i simbolika koje se mogu tumačiti kao podsticanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti.
Takve tvrdnje, ako se pokažu tačnim, mogle bi imati mnogo šire posljedice od samog disciplinskog postupka, jer se radi o ponašanju koje direktno zadire u temeljne vrijednosti koje oružane snage moraju štititi: lojalnost državi, poštivanje ustavnog poretka i profesionalno ponašanje bez političkih ili ideoloških ekscesa.
Važno je naglasiti da Oružane snage BiH, kao institucija nastala nakon teškog ratnog naslijeđa, imaju posebnu ulogu u očuvanju stabilnosti i povjerenja među građanima svih naroda i vjera. Zbog toga svaka sumnja da bi njihovi pripadnici mogli javno ili privatno širiti sadržaje koji vrijeđaju žrtve genocida i ratnih zločina izaziva snažnu reakciju javnosti.
U zemlji u kojoj su posljedice rata još uvijek duboko prisutne u kolektivnom pamćenju, i najmanji znak relativizacije sudski utvrđenih zločina često se doživljava kao udar na dostojanstvo preživjelih, porodica žrtava i na samu ideju pravde.
Prema informacijama koje su stigle do redakcije, podnosilac prijave smatra da bi ponašanje prijavljenih moglo predstavljati povredu vojne discipline i Kodeksa ponašanja pripadnika OS BiH. Takve procedure obično podrazumijevaju provjeru autentičnosti navoda, identifikaciju osoba, analizu spornih objava i utvrđivanje da li su objave zaista potekle od pripadnika OS BiH, kao i da li su one nastale u privatnom ili službenom kontekstu.
U praksi, čak i kada je sadržaj objavljen van radnog vremena i na ličnim profilima, pripadnici vojske i drugih sigurnosnih institucija i dalje snose odgovornost za javni ugled i za to da njihovo ponašanje ne kompromituje instituciju kojoj pripadaju.
Očekivanja od Ministarstva odbrane i mogućih daljih koraka
Ovaj slučaj sada stavlja pred Ministarstvo odbrane BiH i Generalni inspektorat zahtjev da reagiraju brzo, transparentno i u skladu s pravilima službe. U javnosti se očekuje da će ministar Zukan Helez i nadležni organi utvrditi sve činjenice, bez preuranjenih zaključaka, ali i bez odlaganja koje bi moglo stvoriti utisak da se ovakve optužbe prešućuju.
U institucijama koje počivaju na disciplini i lancu odgovornosti, slične prijave ne mogu ostati bez formalnog odgovora, jer bi ignorisanje slučaja moglo otvoriti prostor za dodatne sumnje i narušavanje ugleda cijelog sistema odbrane.
Prema dostupnim informacijama, dokumentacija bi trebala biti proslijeđena i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, što pokazuje da podnosilac prijave slučaj ne posmatra samo kao pitanje unutrašnje službene etike, već i kao potencijalno pravno relevantan događaj.
Ako se ustanovi da su sporni sadržaji zaista objavljeni i da imaju elemente poticanja mržnje ili veličanja osuđenih ratnih zločinaca, tada bi osim disciplinske odgovornosti mogla biti razmatrana i druga pravna odgovornost, u skladu s važećim zakonima i nadležnostima pravosudnih institucija.
Šira društvena dimenzija ovog slučaja također je važna. Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj su ratne traume još uvijek prisutne u svakodnevnom javnom diskursu, a odnos prema presudama međunarodnih i domaćih sudova često je pokazatelj političke i moralne zrelosti društva.
Kada osoba koja nosi uniformu državne vojske bude povezana s objavama kojima se glorifikuje pravosnažno osuđeni ratni zločinac, to ne pogađa samo pojedinačnu reputaciju, nego i kolektivno povjerenje u institucije koje bi morale biti neutralne, profesionalne i iznad etničkih podjela. Upravo zbog toga se očekuje da će nadležni organi postupati temeljito i javnosti ponuditi jasne informacije, koliko god to procedura dopustila.
Podsjećanje na presudu Ratku Mladiću dodatno pojačava težinu cijelog slučaja. On je pred međunarodnim sudom pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, a prema dostupnim informacijama preminuo je u pritvorskoj bolnici u Hagu u 84. godini. Takav pravosudni epilog međunarodna zajednica i domaće pravosuđe tretiraju kao konačnu potvrdu odgovornosti za najteže zločine počinjene tokom rata.
Zbog toga svaki pokušaj njegovog veličanja, posebno unutar institucija države Bosne i Hercegovine, izaziva snažnu osudu i otvara bolna sjećanja na ratne strahote i izgubljene živote.
Istovremeno, ovaj događaj pokazuje koliko je važno da institucije sigurnosnog sektora imaju jasne mehanizme interne kontrole, ali i hrabrost da javno pokažu da nema nedodirljivih. U vremenu kada društvene mreže često brišu granicu između privatnog i javnog prostora, pripadnici oružanih snaga moraju biti svjesni da svaka objava može imati posljedice, naročito ako se tiče ratne prošlosti, etničkih odnosa ili veličanja osoba osuđenih za najteže zločine.
Upravo zato će naredni koraci Ministarstva odbrane, kao i eventualna reakcija Tužilaštva, biti pažljivo posmatrani i od strane građana i od strane porodica žrtava.
Za sada ostaje da se utvrdi šta se tačno dogodilo, ko je autor spornih objava i da li su prijavljene osobe zaista postupale suprotno pravilima službe. Bez obzira na konačan ishod, slučaj je već otvorio važno pitanje: koliko su institucije Bosne i Hercegovine spremne dosljedno reagirati kada se u njihovim redovima pojave ponašanja koja vrijeđaju uspomenu na žrtve i potkopavaju povjerenje u državu.
Od odgovora na to pitanje zavisi mnogo više od jednog disciplinskog postupka — zavisi kredibilitet cijelog sistema i poruka koju država šalje svojim građanima.
