Dolazak tijela Ratka Mladića u Beograd izazvao nove reakcije u regiji i Evropi
Tijelo Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske koji je pred međunarodnim sudom pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih ratnih zločina, dopremljeno je iz Haga u Beograd.
Vijest o dolasku njegovih posmrtnih ostataka odmah je privukla veliku pažnju javnosti, ne samo zbog same činjenice da je riječ o jednom od najteže osuđenih pojedinaca iz ratova devedesetih, nego i zbog načina na koji je cijeli događaj organizovan i predstavljен u javnosti.
Prema informacijama objavljenim u srbijanskim medijima, kovčeg je po dolasku dočekan uz najviše vojne počasti, a bio je prekriven zastavama Srbije i Republike Srpske. Takav protokol izazvao je brojne polemike, jer je Mladić pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove osuđen za zločine koji su ostavili duboke posljedice na hiljade porodica, posebno u Bosni i Hercegovini.
U javnosti se ponovo otvorilo pitanje granice između privatnog porodičnog oproštaja i državnog ceremonijalnog tretmana osobe čije je ime povezano s najtežim zločinima počinjenim tokom rata.
Avion kojim je tijelo prevezeno sletio je na aerodrom „Nikola Tesla“ u Beogradu, a srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić potvrdio je da je preuzimanje iz Haga izvršeno. On je poručio da će država obezbijediti logističku i transportnu podršku, naglašavajući pri tome potrebu da se tokom cijelog procesa očuvaju javni red i mir.
Takva izjava dodatno je skrenula pažnju na osjetljivost događaja, jer se radi o slučaju koji u regionu nikada nije posmatran samo kao porodična stvar, već i kao političko i moralno pitanje prvog reda.
Prema planu objavljenom u medijima, komemoracija će biti održana u subotu, 5. septembra, u Domu vojske u Beogradu, dok će tijelo nakon toga biti izloženo u Crkvi Svetog Luke u Skojevskom naselju na Čukarici. Građanima će biti omogućeno da odaju počast u vremenu od 9 do 12.30 sati. Sahrana je najavljena za ponedjeljak, 7. septembra, na Topčiderskom groblju u Beogradu.
Ovakav raspored potvrđuje da će cijeli događaj biti organizovan u više faza, uz elemente javnog oproštaja, crkvenog obreda i ukopa, što je dodatno pojačalo interesovanje domaće i međunarodne javnosti.
Supruga Ratka Mladića, Bosiljka Mladić, izjavila je za srbijanske medije da će njen suprug biti sahranjen pored njihove kćerke Ane. Porodične izjave u ovakvim slučajevima često dobijaju snažan emotivni ton, ali u ovom slučaju one su istovremeno otvorile i pitanje odnosa prema naslijeđu osobe koja je pred sudom utvrđena kao odgovorna za genocid, uključujući genocid u Srebrenici.
Dok porodica govori o intimnom i ličnom gubitku, šira javnost se suočava s pravnim činjenicama i historijskom odgovornošću koja ne može biti zanemarena.
Podsjetimo, Mladić je pred Haškim tribunalom pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, progona, istrebljenja, ubistava, deportacija i drugih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njegova presuda ostala je jedan od najvažnijih pravosudnih zaključaka o ratu u BiH, jer je međunarodni sud utvrdio njegovu odgovornost za sistematske zločine nad civilima, uključujući i zločine počinjene u i oko Srebrenice.
Zbog toga i samo prisustvo državnih simbola na kovčegu izaziva snažne reakcije, posebno među preživjelima, porodicama žrtava i onima koji smatraju da takav tretman predstavlja opasno relativizovanje utvrđenih zločina.
Reakcije iz Evropske unije nisu izostale. Komesarka za proširenje Marta Kos upozorila je da je veličanje Ratka Mladića protivno temeljnim evropskim vrijednostima i da za takav pristup nema mjesta ni u Evropskoj uniji ni u državama koje žele postati njene članice. Njena poruka bila je jasna: evropski put podrazumijeva poštivanje presuda međunarodnih sudova, kao i jasno distanciranje od osoba osuđenih za najteže zločine.
Kos je pritom poručila da se nad vladajućim strukturama u Beogradu nadvija ozbiljno pitanje odgovornosti i političke poruke koju šalju svojim postupcima.
Dodatni pritisak stigao je i iz Evropskog parlamenta. Češki europarlamentarac Ondřej Kolar najavio je da će od Marte Kos tražiti da razmotri mogućnost obustave pregovora o pristupanju sa Srbijom ukoliko vlasti nastave s praksom veličanja presuđenog ratnog zločinca.
Ovakve izjave ukazuju na to da pitanje Mladićevog sahranjivanja nije samo lokalno ili regionalno, nego je postalo i dio šire rasprave o političkoj kulturi, odnosu prema ratnoj prošlosti i kredibilitetu evropskih integracija Zapadnog Balkana.
Zašto ovaj događaj nadilazi porodični oproštaj
U društvima pogođenim ratom, način na koji se tretiraju presuđeni zločinci često govori više od zvaničnih političkih izjava. U slučaju Ratka Mladića, svaka simbolika ima posebno značenje: od zastava preko vojne ceremonije do poruka koje se šalju javnosti i međunarodnim partnerima.
Za porodice žrtava, posebno one koje su izgubile najmilije u Srebrenici, Bratuncu, Prijedoru, Foči i drugim mjestima stradanja, ovakav protokol može djelovati kao poniženje i kao pokušaj da se iznova zamagli historijska istina utvrđena na sudu.
S druge strane, dio javnosti u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje Mladića posmatra kroz političku ili ratnu prizmu, što pokazuje koliko su narativi o devedesetim i dalje duboko podijeljeni. Upravo zbog toga međunarodne reakcije imaju posebnu težinu: one podsjećaju da pravosnažna sudska presuda nije stvar interpretacije, već činjenica.
U tom smislu, organizacija sahrane i komemoracije postala je test za institucije, ali i za društvo u cjelini — da li su spremni prihvatiti utvrđenu odgovornost ili će nastaviti negirati i romantizirati prošlost.
Bez obzira na porodične odluke o mjestu ukopa i načinu oproštaja, ostaje činjenica da je Ratko Mladić umro kao osuđenik za genocid i zločine protiv čovječnosti. Zato je i njegov posljednji ispraćaj pod lupom javnosti. On ne predstavlja samo završetak jednog biografskog života, nego i podsjetnik na nerazriješene rane ratne prošlosti, na neophodnost poštovanja presuda međunarodnih sudova i na odgovornost političara da ne podstiču kulturu poricanja.
Upravo zbog toga će događaji u Beogradu, iako formalno vezani za sahranu, imati odjek daleko izvan granica Srbije.
