Cvijanović poručila Konakoviću da nema ovlaštenja da diktira odnosima s Srbijom
Politička i diplomatska tenzija između Sarajeva i Beograda ponovo je ušla u fokus javnosti nakon reakcije srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović na najave ministra vanjskih poslova u Vijeću ministara Elmedina Konakovića o mjerama prema predstavnicima Srbije u BiH.
Cvijanović je poručila da Konaković, kako je navela, ne može određivati ni kakva je Bosna i Hercegovina, a kamoli diktirati Srbiji, čime je otvorila novo poglavlje u već osjetljivim odnosima unutar državnog vrha i regionalne diplomatije.
Njena reakcija uslijedila je nakon što je Konaković ranije saopštio da je donio jednostranu odluku kojom se vojni ataše u Ambasadi Srbije u BiH Milan Dulanović i savjetnik predstavnika Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) Danko Maksimović proglašavaju nepoželjnim osobama, uz rok od 48 sati da napuste teritoriju Bosne i Hercegovine.
Ovakav potez izazvao je niz političkih reakcija, jer se radi o pitanju koje se ne tiče samo bilateralnih odnosa, već i ustavnih nadležnosti unutar same Bosne i Hercegovine.
Sporno pitanje nadležnosti i diplomatskih ovlasti
Cvijanović je u objavi na društvenoj mreži X naglasila da ministar vanjskih poslova nema pravo samostalno odlučivati o pitanjima koja se odnose na ambasadore i diplomatsko osoblje, posebno kada je riječ o razrješenjima i promjenama statusa u diplomatsko-konzularnoj mreži. Prema njenim riječima, ustavna i zakonska nadležnost za takve odluke pripada Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, a ne jednom ministru ili političkom subjektu koji u tom trenutku vodi resor vanjskih poslova.
Ona je dodatno pojasnila da se dio informacija koje su se pojavile u javnosti, a koje govore o navodnom protjerivanju članova Ambasade Srbije u BiH, ne može posmatrati izvan činjenice da je jednom diplomati već istekao mandat i da je, prema njenim riječima, već napustio zemlju.
Time je pokušala umanjiti političku težinu optužbi i staviti akcenat na proceduru, a ne na retoriku, tvrdeći da se u ovakvim slučajevima ne može djelovati na osnovu političke impresije, nego isključivo na osnovu jasnih i čvrstih dokaza.
U tom kontekstu, Cvijanović je najavila da će od nadležnih institucija zatražiti zvaničnu informaciju o tome da li za ovakve mjere postoje stvarni i provjerljivi razlozi ili se radi, kako je napisala, o reakciji vođenoj frustracijom i nemoći.
Takva izjava pokazuje koliko je pitanje diplomatskih protokola u BiH često povezano s unutrašnjim političkim sukobima, gdje se svaka odluka brzo tumači i kao poruka unutar države, a ne samo prema susjednoj zemlji.
Veza sa Srbijom, Republika Srpska i sporazum o specijalnim vezama
Poseban dio njene reakcije odnosio se na najavljeno smanjenje osoblja u Ambasadi BiH u Beogradu. Cvijanović je ocijenila da bi takav potez mogao biti direktno štetan za državljane oba entiteta, jer diplomatsko predstavništvo nije samo politički simbol, već i praktičan oslonac za građane koji traže administrativnu, konzularnu i drugu pomoć. U njenoj interpretaciji, takve odluke ne pogađaju samo institucije, nego i obične ljude koji zavise od urednog rada ambasade.
Istovremeno je podsjetila da se Konakovićevi nalozi, kako je navela, ne mogu predstavljati kao stav cijele Bosne i Hercegovine, jer Republika Srpska, sa svojih 49 posto teritorije, ne učestvuje u njihovom oblikovanju na način na koji bi to, po njenom mišljenju, trebalo biti uvaženo. Cvijanović je time ponovo stavila u prvi plan ustrojstvo države i kompleksnu raspodjelu nadležnosti među institucijama, što je čest izvor neslaganja u bh. političkom sistemu.
Posebno je naglasila da Republika Srpska i Srbija imaju potpisan Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama, koji je predviđen Dejtonskim mirovnim sporazumom. Prema njenim riječima, ta saradnja predstavlja ustavno i politički legitimnu osnovu za održavanje bliskih odnosa u oblastima privrede, obrazovanja, kulture, infrastrukture i bezbjednosti. U takvom okviru, poručila je, saradnja između Srpske i Srbije će se nastaviti potpuno nesmetano, bez obzira na trenutne političke poruke iz Sarajeva.
Oštra poruka Konakoviću i nastavak političkog sukoba
U završnici svoje reakcije, Cvijanović je poslala i direktnu političku poruku samom ministru vanjskih poslova. Umjesto da se, kako je poručila, bavi Srbijom, on bi trebalo da obrati pažnju na stanje unutar vlastitih institucija i na moguće probleme u diplomatsko-konzularnoj mreži. Na taj način je pokušala preusmjeriti raspravu sa regionalne politike na unutrašnje izazove Bosne i Hercegovine, sugerirajući da postoje važnija pitanja od poteza prema susjednoj državi.
Njena poruka bila je naročito oštra kada je spomenula da bi Konaković, prema njenom mišljenju, trebalo da provjeri da li se među bošnjačkim kadrovima u DKP mreži dešavaju nezakonite aktivnosti, uključujući i tvrdnje o trgovini drogom, umjesto da se, kako je rekla, bavi Srbijom.
Takav nastup pokazuje koliko je politički diskurs u BiH često prožet međusobnim optužbama, pa se diplomatska pitanja pretvaraju u šire rasprave o povjerenju, odgovornosti i institucionalnoj kontroli.
Cvijanović je na kraju uputila i poseban poziv vojnom atašeu Srbije da ostane u Republici Srpskoj, uz obećanje da će mu tamo biti pruženo puno gostoprimstvo i bezbjednosna zaštita. Ova izjava dodatno potvrđuje da se cijeli slučaj ne posmatra samo kao spor oko pojedinačnih diplomata, nego i kao simbolična demonstracija političkog stava prema prisustvu i ulozi Srbije u Bosni i Hercegovini.
Podsjetimo, diplomatske krize između Sarajeva, Beograda i entitetskih institucija nisu rijetkost, ali svaka nova epizoda otvara ista pitanja: ko zaista donosi odluke, gdje prestaje ovlaštenje jednog ministra, a počinje nadležnost kolektivnih organa, te koliko je diplomatija u Bosni i Hercegovini podložna unutrašnjim političkim prijeporima.
U ovom slučaju, polemika oko proglašavanja nepoželjnih osoba i moguće izmjene u diplomatskom prisustvu Srbije ponovo je pokazala da spoljna politika BiH ostaje duboko isprepletena s domaćim političkim odnosima, što svaki potez čini višestruko osjetljivim i lako politički eksplozivnim.
