Penzije u BiH: rast primanja, ali i sve veći jaz između najnižih i najviših iznosa
Isplata augustovskih penzija u Bosni i Hercegovini ponovo je otvorila staru, ali izuzetno važnu temu: koliko su penzioneri zaista zaštićeni od rasta troškova života, a koliko ih sistem ostavlja na rubu dostojanstvenog preživljavanja.
Dok su korisnici penzija u oba entiteta dobili uvećane iznose, podaci o najnižim i najvišim penzijama pokazuju da se u istom mjesecu u zemlji mogu nalaziti ljudi koji žive s nekoliko stotina maraka, ali i oni čija mjesečna primanja dosežu gotovo 4.000 KM.
U Federaciji Bosne i Hercegovine povećanje penzija osjetilo se ranije, jer je usklađivanje primijenjeno već uz isplatu julske penzije. U Republici Srpskoj, s druge strane, veći iznosi stigli su uz augustovsku isplatu. Iako se na prvi pogled radi o standardnoj administrativnoj vijesti, stvarni efekat ovih promjena daleko je složeniji. Za veliki broj starijih osoba svako povećanje znači mogućnost da kupe lijekove, plate režije ili obezbijede osnovne namirnice.
Međutim, istovremeno rastu i penzije koje već sada premašuju mjesečna primanja većine zaposlenih u zemlji.
Podaci iz Republike Srpske posebno ilustriraju tu razliku. Nakon posljednjeg povećanja, prosječna penzija u RS iznosi približno 724 KM, dok najniža penzija za korisnike sa stažom do 15 godina iznosi oko 361 KM. Na drugoj strani nalaze se korisnici koji primaju iznose veće od 3.800 KM, a prema objavljenim podacima najviša penzija u RS dostiže približno 3.939 KM.
To znači da jedan korisnik najviše penzije mjesečno dobija gotovo iznos koji odgovara zbiru više od deset najnižih penzija.
Takva razlika nije samo statistički zanimljiva, nego i društveno značajna, jer pokazuje koliko su penzijski tokovi u BiH neujednačeni. Penzioni sistem je, po svojoj prirodi, zasnovan na stažu, uplati doprinosa i uvjetima rada tokom aktivnog života, pa su veće penzije logična posljedica dužeg i bolje plaćenog radnog vijeka.
Ipak, kada se visina najviših penzija uporedi s prosječnim životnim troškovima, postaje jasno da jaz između minimalnih i maksimalnih primanja nije samo finansijski, nego i simbolički: on govori o različitim životnim iskustvima, mogućnostima i sigurnosti u starosti.
U Federaciji BiH slika je slična, iako su nominalni iznosi nešto drugačiji. Najniža penzija za korisnike koji imaju manje od 20 godina penzijskog staža iznosi približno 451 KM. Prosječna samostalna penzija kreće se oko 885 KM, dok najviša penzija dostiže otprilike 3.461 KM. Posljednjim usklađivanjem i najviši korisnik penzije u ovom entitetu dobio je dodatnih oko 127 KM.
Za neke to može biti simboličan iznos, ali za penzionere s minimalnim primanjima i svako manje povećanje ima vrlo konkretnu vrijednost, naročito u periodima poskupljenja hrane, lijekova i komunalnih usluga.
Važno je naglasiti da se penzioni sistem u BiH ne može posmatrati bez šireg ekonomskog i demografskog konteksta. Bosna i Hercegovina već godinama suočava se sa starenjem stanovništva, odlaskom mladih radnika i pritiskom na budžete penzionih fondova. To znači da se održivost sistema sve češće dovodi u vezu s redovnim usklađivanjem, ali i s politikama koje bi trebale spriječiti siromaštvo među starijima.
U takvim okolnostima, rast prosječnih i najnižih penzija često ne prati realni rast potrošačke korpe, pa se nominalno povećanje ne osjeti jednako u svakodnevnom životu.
Za mnoge penzionere u oba entiteta, posebno one s najnižim primanjima, ključni problem nije samo iznos penzije nego i tempo kojim cijene rastu. Hrana, grijanje, lijekovi i prijevoz postali su trošak koji se teško uklapa u budžete od 360, 450 ili čak 700 maraka. U takvoj računici, penzioneri se često odriču vlastitih potreba kako bi pokrili osnovno.
Zato je razlika između najniže i najviše penzije više od administrativnog podatka: ona je pokazatelj koliko je društvo u stanju da osigura dostojanstvo starijim građanima bez obzira na njihovu radnu historiju.
Rast penzija u Republici Srpskoj ove godine ukupno iznosi približno 10 posto, dok je u Federaciji BiH povećanje do sada dostiglo 15,08 posto. Ta procentualna razlika može djelovati značajno, ali konačni učinak zavisi od početne osnovice. Tako i dalje ostaje činjenica da veliki broj korisnika živi na granici materijalne izdržljivosti.
Istovremeno, postoje i oni koji mjesečno primaju više od 3.000 maraka, što za većinu građana predstavlja gotovo nezamisliv iznos, posebno kada se uporedi s prosječnom platom i standardom života u zemlji.
U Republici Srpskoj penzionerima je ranije isplaćena i jednokratna novčana pomoć. Korisnici čije penzije ne prelaze prosječnu dobili su po 120 KM, dok su oni s primanjima iznad prosjeka dobili po 80 KM. Takve mjere predstavljaju kratkoročno olakšanje, ali ne rješavaju suštinski problem niskih primanja kod velikog broja korisnika.
Jednokratna pomoć može ublažiti posljedice jednog računa ili jedne kupovine, ali ne može nadomjestiti dugoročnu sigurnost koju bi trebalo da obezbijedi stabilan penzioni sistem.
Posebnu pažnju u ovakvim pričama zaslužuje i pitanje javne percepcije. Kada se objavi da najviša penzija iznosi skoro 4.000 KM, mnogi građani prvi put postanu svjesni koliko je raspon u penzionim primanjima velik. Za većinu penzionera to je cifra koja ne pripada njihovoj svakodnevici, ali upravo zato izaziva snažnu reakciju.
S jedne strane stoji realnost ljudi koji preživljavaju s minimalnim iznosima, a s druge oni koji, zahvaljujući dugom stažu, visokim doprinosima ili posebnim osnovama obračuna, imaju znatno sigurniju starost.
Važna napomena: u izvornim podacima o najvišoj penziji u Republici Srpskoj pojavljuju se dva različita iznosa – 3.910 KM i 3.939 KM. Kako je 3.939 KM veći navedeni iznos, potrebno ga je dodatno potvrditi kod Fonda PIO RS prije konačne objave. Također, uz uređivanje i pripremu pratećih vizuala korišteni su i AI alati, a sadržaj je prošao uredničku provjeru prije objave.
