Apel iz Zenice nakon dramatičnog trenutka na cesti: “Samo je sekunda dijelila porodicu od tragedije”
Potresna ispovijest jedne Zeničanke, objavljena u lokalnoj Facebook grupi, ponovo je skrenula pažnju javnosti na bezbjednost saobraćaja na putu od kamenoloma prema Babinu. Njena poruka nije bila samo emotivni vapaj jedne majke i supruge, nego i ozbiljno upozorenje svima koji svakodnevno koriste ovu dionicu, za koju mještani već duže vrijeme tvrde da je postala rizična, posebno zbog brze vožnje, nepreglednih krivina i nedostatka dovoljno čestog nadzora.
Prema njenim riječima, sve se dogodilo dok se sa porodicom vraćala kući prema Hrvatskoj, nakon posjete majci u Zenici. Na dijelu puta kod Milikovića, iznad Emsine garaže, drugo vozilo je, kako navodi, velikom brzinom ušlo u krivinu i bukvalno se našlo na njihovoj strani puta. Samo zahvaljujući pribranosti njenog supruga, koji je uspio skrenuti automobil udesno, izbjegnuta je direktna i vjerovatno teška nesreća.
U automobilu su, kako je sama istakla, bila i troje djece, što cijelom događaju daje dodatnu težinu i objašnjava zašto je njena reakcija bila toliko snažna.
Ovakve situacije nisu rijetkost na lokalnim cestama koje prolaze kroz naseljena područja ili vode ka frekventnim kvartovima, gdje se miješaju svakodnevni gradski saobraćaj, lokalni prolaznici i vozači koji često, svjesno ili nesvjesno, voze neprilagođenom brzinom. U takvim uslovima i najmanja greška može imati ozbiljne posljedice.
Upravo zato je ova objava izazvala veliku pažnju među građanima, jer mnogi u njoj prepoznaju vlastita iskustva i strahove, posebno oni koji svakodnevno voze djecu ili starije članove porodice.
Zeničanka je u svojoj poruci navela i da je ranije, tokom noći, na cesti kod skretanja za Jurjeviće, također samo “sekunda falila” da dođe do katastrofe. Takav niz situacija, kako tvrde građani koji se javljaju u komentarima, ukazuje na to da problem nije izolovan i da je riječ o širem obrascu neodgovorne vožnje.
Mještani godinama upozoravaju da se na pojedinim dionicama vozi kao na otvorenom putu, iako su one u stvarnosti pune krivina, uzanih dijelova i ograničene preglednosti.
U svom emotivnom obraćanju, ona je poručila da nije dovoljno samo povremeno prisustvo policije, nego da bi kontrola morala biti češća i vidljivija, po mogućnosti na više lokacija i u različitim vremenskim terminima. Posebno je naglasila da vozači koji “dojavljuju” jedni drugima gdje se nalazi patrola zapravo obesmišljavaju kontrolu i ostavljaju prostor onima koji voze neodgovorno da nastave po starom.
Njena poruka je bila jasna: kazne moraju biti dovoljno ozbiljne da vozači osjete posljedice, jer upozorenja bez sankcija, kako je navela, često ne mijenjaju ponašanje.
Ovaj slučaj otvara i širu temu saobraćajne kulture u Bosni i Hercegovini, gdje se problemi ne svode samo na stanje puteva, nego i na ponašanje učesnika u saobraćaju. Prebrza vožnja, nepoštivanje saobraćajnih znakova, preticanje u nepreglednim krivinama i ignorisanje činjenice da se u automobilu nalaze djeca ili drugi ranjivi putnici, sve su to faktori koji povećavaju rizik.
Porodična vožnja traži dodatni oprez, a svaki vozač koji preuzima volan mora biti svjestan da ne odgovara samo za sebe, nego i za živote ljudi koji sjede pored njega.
Građani u sličnim situacijama često ne traže spektakularna rješenja, već osnovne stvari: dosljednu primjenu propisa, pojačane kontrole, bolje označavanje opasnih dionica i jasnu poruku da se neodgovorna vožnja neće tolerisati. U naseljima poput Babina i na prilaznim cestama Zenici, gdje su krivine i ograničenja dijelom svakodnevice, i mali pomaci mogu značiti veliku razliku.
Ugradnja dodatne signalizacije, patroliranje u različitim terminima, kao i preventivne akcije usmjerene na vozače, mogli bi doprinijeti smanjenju broja opasnih situacija.
Važno je istaći da ovakve priče nisu samo emotivne objave na društvenim mrežama, nego i društveni alarm. Kada jedan roditelj napiše da je u automobilu bilo troje djece i da je samo nekoliko centimetara ili sekundi dijelilo porodicu od tragedije, to bi trebalo biti dovoljno da nadležni ozbiljnije sagledaju stanje na terenu.
Prevencija je uvijek jeftinija i humanija od posljedica nesreće, a svaki spriječen sudar znači sačuvan život, izbjegnute traume i manje tereta za zdravstvene, policijske i spasilačke službe.
Ovakve ispovijesti podsjećaju i na to koliko su lokalne zajednice važne u prijavljivanju problema. Građani često prvi primijete gdje se dešavaju rizična preticanja, gdje se vozi prebrzo i na kojim mjestima su djeca, pješaci i porodice najugroženiji. Kada se njihov glas spoji sa djelovanjem policije, općinskih službi i drugih nadležnih organa, tada se može napraviti konkretan pomak.
U suprotnom, opasna mjesta ostaju samo još jedna lokacija na kojoj se, kako je napisala Zeničanka, “može ubiti neko” ako se ništa ne promijeni.
Na kraju, ova priča nije samo o jednoj skoro izbjegnutoj nesreći. Ona je podsjetnik da su ceste oko nas često mnogo opasnije nego što se čine, posebno kada vozači zaborave da brzina nikada ne smije biti važnija od života. Poruka koju je Zeničanka poslala javnosti i nadležnima ostaje jednostavna, ali snažna: više kontrole, manje brzine i više odgovornosti mogu spasiti nečiju djecu, nečiju porodicu i nečiji život.
