Čuvajte se prvog akšama – N-UM.com

Prvi akšam: vrijeme kada se podsjećamo na oprez, odgoj i povjerenje u Allahove upute

Prvi akšam u danu, posebno u vremenu kada porodica najčešće izlazi na kratku šetnju, posjetu komšijama ili igru djece ispred kuće, u sebi nosi mnogo više od običnog zalaska sunca. To je trenutak kada se u svakodnevicu tiho uvlači podsjećanje na oprez, lijep odgoj i oslanjanje na Allahove propise. U islamskoj tradiciji, i najobičniji dijelovi dana imaju svoje značenje, a prvi akšam je jedno od onih vremena kada vjernik zastaje, promišlja i pita se da li svoje navike usklađuje sa onim što je korisno, sigurno i islamski ispravno. Za mnoge porodice akšamsko vrijeme označava trenutak predaha: djeca žele još malo trčati, odrasli bi željeli iskoristiti prijatniju temperaturu, a komšijski razgovori prirodno se produljuju. Ipak, upravo tada dolazi do izražaja važnost odgoja i discipline. Islam ne gleda na svakodnevne navike kao na nešto beznačajno, nego ih povezuje sa zaštitom porodice, moralnim formiranjem djece i sviješću da je svako vrijeme dar koji treba iskoristiti na najbolji način. Prvi akšam tako postaje škola ponašanja, ali i podsjetnik da vjernik ne živi samo po navici, nego po uputi.

Zašto je prvi akšam posebno vrijeme?

Akšamsko vrijeme je posebno zato što dolazi u prijelazu između dana i noći, kada se vidljivost smanjuje, a pažnja lako popušta. Upravo u takvim trenucima čovjek je podložniji nepažnji, greškama i riziku. Roditelji to posebno osjećaju kada su djeca vani: dovoljno je nekoliko trenutaka neopreznosti da dijete ode predaleko, da se izgubi iz vida ili da se nađe u opasnoj situaciji. Zato su naši stari često naglašavali da se djeca moraju dozvati kući prije nego padne potpuni mrak, i to nije bila puka navika, nego mudrost koju je iskustvo potvrdilo. U islamskom životu, sigurnost nije odvojena od vjere. Naprotiv, vjera nas uči da pazimo na ono što nas okružuje, da čuvamo sebe i porodicu od svega što može izazvati štetu. Kada roditelj u prvi akšam pozove dijete kući, on ne pokazuje samo strogoću; on pokazuje brigu, odgovornost i islamski odgoj. Dijete tako uči da sloboda ima granice, a da je poslušnost roditelju često izraz ljubavi, a ne uskraćivanja. Ovaj dio dana ima i posebnu duhovnu dimenziju. Dok se dan privodi kraju, vjernik prirodno osjeća potrebu da sabere misli, smiri kućnu atmosferu i pripremi se za večernji ibadet, razgovor s porodicom i smireniji ritam života. Zato prvi akšam nije samo praktično vrijeme, nego i prilika da se dom ispuni redom, mirom i blagim podsjećanjem na ono što je korisno. U mnogim porodicama upravo se tada najlakše uspostavlja rutina koja djeci usađuje osjećaj vremena, odgovornosti i poštovanja.

Šta kažu hadisi i učenjaci?

Islam obiluje predajama koje ukazuju na potrebu da se u određeno vrijeme izbjegavaju nepotrebna izlaganja vanjskim opasnostima. Ulema je kroz stoljeća pojašnjavala da se preporuke koje se odnose na večernje sate ne smiju shvatiti kao praznovjerje, nego kao dio sveobuhvatne brige za čovjeka. Hadisi koji govore o tome da se djeca u određenim trenucima trebaju skloniti u kuću, te da se vrata zatvaraju uz spominjanje Allahovog imena, upućuju na duboku povezanost između duhovne zaštite i svakodnevne predostrožnosti. Učenjaci su isticali da je cilj takvih uputa očuvanje života, zdravlja i sigurnosti. To je u skladu s jednim od osnovnih ciljeva šerijata, a to je zaštita čovjeka i njegovog dobra. Kada se govori o prvom akšamu, ne misli se samo na jednu sekundu nakon zalaska sunca, nego na širi period kada se smanjuje vidljivost, pojačava umor i raste mogućnost neželjenih situacija. Takva upozorenja nisu protiv igre, kretanja ili druženja, nego protiv nepažnje u trenutku kada je ona najopasnija. U praksi, to znači da vjernik ne treba olahko shvatiti savjet da se djeca pozovu kući kada nastupi večer. On će razumjeti da je islam vjera koja vodi računa i o duhovnom i o materijalnom poretku, i da se zaštita može ostvarivati i kroz jednostavne navike: uključivanje svjetla, zatvaranje vrata, nadzor nad djecom i blagovremeno organiziranje porodičnog vremena. Naizgled mali postupci često nose najveću korist.

Između roditeljske brige i dječije želje za igrom

Jedna od najčešćih situacija u kojoj se ova pouka vidi jeste sukob između dječije želje za igrom i roditeljske potrebe da ih zaštiti. Djeca ne osjećaju vrijeme kao odrasli. Za njih je igra prirodna, bezgranična i često važnija od svega drugog. Roditelj, međutim, vidi širu sliku: zna da večer donosi tamu, da umor raste i da čak i poznato okruženje postaje manje sigurno kada se smanji preglednost. Zato njegovo upozorenje nije izraz pretjerane zabrinutosti, nego mudrosti stečene iskustvom i vjerom. U tom odnosu između roditelja i djeteta krije se i važna lekcija o poslušnosti. Dijete koje nauči da na vrijeme dođe kući, da posluša majku ili oca, i da poštuje granice koje su mu postavljene, lakše će kasnije usvojiti i veće moralne vrijednosti. Oslanjanje na roditeljski autoritet u djetinjstvu priprema čovjeka za odgovornost u odraslom dobu. Islamski odgoj zato ne počinje velikim teorijama, nego svakodnevnim navikama: kad će dijete ući u kuću, kako će se ponašati na ulici, kome će vjerovati i kada će se zaustaviti. Vrijedi naglasiti da se ovakve pouke ne odnose samo na dječiji uzrast. I odrasli se često ponašaju kao da im večernji časovi ne mogu donijeti štetu, pa ostaju vani duže nego što je potrebno, iscrpljuju se ili zanemaruju porodične obaveze. Islam, međutim, poziva na umjerenost i dobru organizaciju. U tome je velika ljepota: vjernik ne uči samo djecu da budu oprezna, nego i sebe da bude razborit.

Senadina priča kao opomena i lekcija

Kada se u ovakvim tekstovima spomene Senadina priča, ona obično služi kao primjer koliko jedna mala nepažnja može postati velika opomena. Takve priče duboko djeluju jer nisu apstraktne. One nas podsjećaju da se tragedije i neugodne situacije ne događaju uvijek zbog velike greške, nego često zbog jednog trenutka neodlučnosti, pogrešne procjene ili zanemarene preporuke. Zato ljudi kroz lična iskustva najlakše shvate smisao savjeta koji su ranije možda smatrali pretjeranim. Senadina priča, promatrana iz ugla roditeljstva i islamske pouke, govori o tome koliko je važno slušati savjete koji dolaze iz iskustva i vjerske upute. Nekad čovjek tek nakon nezgode shvati da je trebalo ranije reagirati, ranije pozvati dijete kući, ranije zatvoriti vrata ili ranije prekinuti druženje. Takva iskustva ne treba doživjeti kao puku žalost, nego kao lekciju koja može sačuvati druge porodice od slične greške. Najveća vrijednost opomene jeste u tome da spriječi novu štetu. U društvu u kojem se često podcjenjuju male navike, upravo ovakve priče vraćaju osjećaj ozbiljnosti. One nas podsjećaju da nema beznačajnog trenutka kada je riječ o sigurnosti djeteta i dostojanstvu porodice. Svaki savjet kojim se čuva kuća, ulazak u dom i večernji mir ima svoju svrhu, čak i onda kada nam se na prvi pogled čini jednostavnim.

Kako primijeniti ovaj propis u svakodnevnom životu?

Praktična primjena ove pouke vrlo je jednostavna, ali zahtijeva dosljednost. Porodica može dogovoriti tačno vrijeme kada djeca trebaju ući u kuću, bez stalnog odgađanja i pregovaranja. Može se razviti navika da se prije akšama završe najvažnije obaveze vani, da se djeca upozore na granice kretanja i da odrasli budu prisutni kao nadzor i podrška. Tako se stvara red koji ne guši, nego štiti. Također, važno je da roditelji djeci objašnjavaju zašto nešto rade. Dijete koje samo čuje naredbu, a ne razumije razlog, može poslušati iz straha. Ali dijete koje shvati da se kući dolazi zbog sigurnosti, urednosti i poslušnosti Allahovim uputama, razvija unutrašnje razumijevanje i mnogo jaču vezu s vrijednostima koje usvaja. To je suština odgoja: ne samo kontrola, nego i odgojno objašnjenje. U modernom životu, kada su djeca izložena brojnim vanjskim utjecajima, ova uputa postaje još važnija. Nije rijetkost da porodice rasporede vrijeme između škole, igre, obaveza i večernjeg odmora, pa prvi akšam služi kao prirodna granica između dnevne aktivnosti i kućnog smiraja. Ako se taj trenutak iskoristi za kratki razgovor, zajedničku pripremu za večer i podsjećanje na dovu, dom postaje mjesto sigurnosti, a ne samo boravište. U tome je ljepota islamskog života: što i u naizgled običnim stvarima, poput večernje šetnje ili ulaska djece u kuću, pronalazimo duboku mudrost, zaštitu i odgoj. Zato prvi akšam nije samo kraj dana, nego i trenutak kada vjernik provjerava koliko je spreman da svoje navike uskladi s onim što mu je Allah propisao i što mu je Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio. U toj jednostavnoj, ali snažnoj navici krije se i sigurnost porodice i bereket doma.