Ispovijest samohrane majke iz Austrije potresla javnost: Radim 60 sati sedmično i opet nije dovoljno
Susanne S. iz Gornje Austrije sama odgaja svog 14-godišnjeg sina. Radi, uzima dodatne poslove i u određenim periodima radila je čak do 60 sati sedmično. I pored tolikog rada, kaže da joj novac više nije dovoljan da normalno pokrije sve troškove.
„Ja sam 24/7 majka“, kaže Susanne za austrijski Heute.
Odrekla se gotovo svega. Ne ide na godišnji odmor, ne puši i ne troši novac na luksuz. Odjeću za sina često kupuje na dječijim buvljacima, a zbog troškova se preselila u manji stan. Za samu selidbu morala je čak posuditi novac.
Susanne kaže da od oca svog sina ne dobija alimentaciju, nema stambenu pomoć niti druge državne naknade. Navodi i da kod pojedinih oblika pomoći prelazi dozvoljenu granicu prihoda, ponekad za samo nekoliko eura.
Posebno je boli što svom sinu svake godine mora govoriti da ni ovog puta neće ići na godišnji odmor.
„Moram svom sinu svake godine reći da opet nećemo nikuda putovati“, izjavila je Susanne.
Njene brige nisu samo vezane za svakodnevne troškove.
Njen 14-godišnji sin želi upisati višu školu iz poljoprivredne oblasti, uz boravak u internatu. Prema Susanne, to bi koštalo oko 400 eura mjesečno.
„Ne želim svom sinu uništiti budućnost. On treba ići u školu“, kaže ona. Međutim, tvrdi da ni uz dodatni rad trenutno ne može podnijeti još jedan takav trošak.
Dječak bi, poput svojih vršnjaka, volio imati električni romobil, ali ni za to nema novca.
Susanne računa da joj zbog poskupljenja životnih troškova godišnje treba oko 2.000 eura više.
„Gdje da nađem taj novac?“, pita se.
Nakon godina rada, štednje i odricanja, počela je postavljati pitanje koje ranije nije očekivala:
„Može li se preživjeti samo s muškarcem? Mora li čovjek biti ovisan o partneru da bi mogao priuštiti dijete, stan, automobil, hranu i školovanje?“
Susanne kaže da ne želi luksuz.
„Želim samo normalan život. Samo stan i da mogu brinuti o svom sinu.“
A nakon svega što je godinama pokušavala sama iznijeti, danas kaže:
„Dosta je. Nešto se mora promijeniti.“
Ova priča otvorila je širu raspravu u Austriji o troškovima života, samohranim roditeljima i tome koliko je teško jednim prihodom pokriti stanovanje, hranu, školovanje i sve ostale troškove.
