Na suđenju Anisu Kalajdžiću prikazani ključni audio i video dokazi u slučaju ubistva Aldine Jahić
Pred Kantonalnim sudom u Mostaru nastavljeno je suđenje Anisu Kalajdžiću, optuženom za teško ubistvo Aldine Jahić, kao i za nedopušteno nabavljanje i držanje oružja te produženo krivično djelo ugrožavanja sigurnosti. Ovo ročište privuklo je veliku pažnju jer su tužioci nastavili izvoditi materijalne dokaze koji, prema navodima optužbe, rekonstruiraju događaje prije i tokom kobnog dana.
U sudnici su pušteni audio i videosnimci koji, kako se moglo čuti, oslikavaju niz prijetnji, sukoba i trenutaka neposredno prije zločina.
Posebnu težinu imala je reprodukcija posljednjeg telefonskog poziva koji je Kalajdžić uputio Aldini Jahić. Prema informacijama iz sudnice, na snimku se jasno čuje prijeteći ton i poruka koja je izazvala snažnu reakciju prisutnih. „Kunem ti se, ubit ću te. Nećeš preživjeti“, čulo se na audiozapisu koji je Sudsko vijeće saslušalo kao dio dokaznog postupka.
Takav sadržaj, prema tužilaštvu, potvrđuje kontinuitet prijetnji i eskalaciju konflikta između optuženog i žrtve, a ujedno daje i dodatni kontekst za razumijevanje atmosfere straha u kojoj se Aldina nalazila.
Tokom istog ročišta preslušan je i razgovor između Aldine Jahić i majke optuženog. U tom razgovoru Aldina je objašnjavala zbog čega je odlučila prekinuti vezu s Kalajdžićem, navodeći da su problemi bili dugotrajni i da se ponašanje optuženog dodatno pogoršalo nakon njenog boravka u Gruziji. Kako je rekla, stalni pozivi, uznemiravanje i „strašne riječi“ bili su dio obrasca koji ju je, prema njenim riječima, navodio da prepozna upozoravajuće znakove.
Pomenula je i da je nakon novog sukoba uočila „mnogo crvenih zastavica“, te da je naknadno saznala da je slične probleme, prema njenim saznanjima, imao i u prethodnoj vezi. Ovaj dio dokaza dodatno je otvorio pitanje ranijih obrazaca ponašanja optuženog, što tužilaštvo koristi kao dio šire slike odnosa između dvije strane.
Majka optuženog je, prema sadržaju preslušanog razgovora, osporavala tvrdnje o bivšoj djevojci, navodeći da za takve navode ne postoje dokazi. U razgovor se u jednom trenutku uključio i sam Kalajdžić, koji je tada bio pored majke. Aldina mu je tada, prema puštenom snimku, sasvim jasno rekla: „Odlučila sam da ne želim biti s tobom“.
Taj kratki, ali vrlo snažan iskaz dodatno je pokazao da je prekid odnosa bio izričit i nedvosmislen, što je za sud važan element u procjeni dinamike prethodnih događaja. Njegova majka je u nastavku pokušala ublažiti situaciju, govoreći da se njen sin „previše zaljubio“ i savjetujući im da se udalje jedno od drugog, dok je razgovor završila riječima da se Aldina ne mora bojati dok su ona i Avdo živi.
Nakon audiozapisa, sudu su prikazani i videosnimci iz fitness centra u Mostaru, gdje je Aldina trenirala. Snimci iz dva ugla, prema navodima Tužilaštva, prikazuju trenutak u kojem joj Kalajdžić prilazi nakon treninga. Na videozapisima se, kako je rečeno, vidi fizički kontakt i predmet za koji tužilaštvo tvrdi da je pištolj.
Uslijedio je bijeg Aldine Jahić, što je u sudnici izazvalo posebno težak dojam jer se iz snimka može pratiti nagli prelaz iz svakodnevne rutine u scenu nasilja i panike. Ovakvi vizuelni dokazi, osim što potvrđuju prisustvo optuženog, služe i kao pokušaj da se preciznije utvrdi tok događaja neposredno prije tragedije.
Prikazan je i snimak prilaza hotelu i restoranu u kojem se kasnije dogodilo ubistvo. Nekoliko minuta nakon dolaska Aldine, na snimku se vidi muškarac odjeven u crno kako prilazi objektu. Tužilaštvo tvrdi da je riječ o Kalajdžiću, a ovaj segment videozapisa trebalo bi da pomogne sudu da poveže kretanje optuženog s mjestom na kojem je zločin izvršen.
Značaj ovih snimaka nije samo u identifikaciji lica, nego i u stvaranju vremenske linije koja pokazuje koliko se brzo niz događaja odvijao. U sudskim procesima ovakvi materijalni dokazi često imaju presudnu vrijednost jer potvrđuju ili osporavaju iskaze svjedoka i navode optužbe.
Posebno potresni bili su snimci iz samog ugostiteljskog objekta, koji prikazuju trenutke neposredno prije, tokom i nakon događaja obuhvaćenog optužnicom. Na snimku se vidi djevojka u tamnoj sportskoj odjeći kako užurbano ulazi u objekt, sjeda za stol i razgovara telefonom, a zatim ustaje i odlazi prema toaletu. Ubrzo potom u prostor ulazi muškarac za kojeg Tužilaštvo tvrdi da je Anis Kalajdžić. Kreće se prostorijom, a zatim također ulazi u toalet.
U pozadini se vide i drugi gosti, među kojima su bila i djeca, što dodatno naglašava dramatičnost i nepredvidivost situacije. Kada su prisutni počeli ustajati i okretati se prema toaletu, dio gostiju je napustio objekt, očito svjedočeći nečemu što je izazvalo paniku i uznemirenost.
Po završetku audio i video materijala, sud je nastavio s pregledom ostalih materijalnih dokaza koje su predložile i optužba i odbrana. Tužilaštvo je ovim ročištem, prema navodima iz sudnice, završilo izvođenje svojih dokaza, dok je odbrana predložila saslušanje još jednog svjedoka.
Time je suđenje ušlo u novu fazu, u kojoj će sud morati procijeniti ne samo sadržaj prethodno prikazanih snimaka, nego i sve iskaze, vještačenja i okolnosti koje su dosad iznesene. U ovakvim postupcima presudno je utvrditi ne samo šta se dogodilo, nego i u kojem su odnosu bili prijetnje, raniji sukobi, nabavljanje oružja i konačni ishod događaja.
Suđenje Anisu Kalajdžiću počelo je u maju, kada se optuženi izjasnio da nije kriv. Glavni pretres otvoren je početkom jula, a od tada je pred Sudskim vijećem saslušan niz svjedoka i stručnih vještaka. Među njima su bili Aldinin otac, njeni prijatelji, trener, stanodavka, bivša djevojka optuženog, osobe koje su se zatekle u blizini mjesta zločina, kao i policijski službenici koji su učestvovali u njegovom privođenju.
Saslušan je i obducent, uz psihijatrijske i psihološke vještake koji su govorili o uzroku smrti, mentalnom stanju optuženog i njegovoj uračunljivosti u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Sve to čini složen predmet u kojem sud nastoji rekonstruirati i pravne i ljudske okolnosti tragedije koja je duboko potresla Mostar i širu javnost.
Ovaj slučaj, osim pravne dimenzije, otvara i šira pitanja o nasilju u partnerskim odnosima, prijetnjama koje se često ignorišu i važnosti pravovremenog reagovanja institucija i okoline. U sudnici se ne raspravlja samo o jednom događaju, nego i o nizu ranijih signala koji, prema tvrdnjama tužilaštva, nisu bili bezazleni.
Upravo zbog toga ovaj postupak ima značaj koji nadilazi pojedinačni predmet: on pokazuje koliko je važno ozbiljno shvatiti prijetnje, insistiranje na kontaktu nakon prekida veze i eventualno posjedovanje oružja u rukama osoba koje već imaju konfliktne obrasce ponašanja.
