U Bosni i Hercegovini ponovo su se uzburkale političke i sigurnosne tenzije, a povod za to je opsežna akcija koju je izvela Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) na području Bijeljine i Brčko distrikta. U okviru ove operacije, koja je imala za cilj razbijanje međunarodne kriminalne mreže, uhapšeno je pet osoba koje se sumnjiče za organizirani kriminal, krijumčarenje narkotika i pranje novca. Ova dešavanja nisu ostala bez odjeka u političkom vrhu entiteta Republika Srpska (RS), gdje su vlasti izrazile ozbiljno nezadovoljstvo postupcima državnog tužilaštva i SIPA-e.
Tokom akcije, koja se odvijala na ukupno sedam različitih lokacija, pripadnici SIPA-e su izvršili pretres i zaplijenili:
-
jedno putničko motorno vozilo,
-
deset mobilnih telefona,
-
računar,
-
kao i druge predmete koji mogu poslužiti kao materijalni dokazi za potvrdu krivičnih djela.
Uhapšeni pojedinci su, prema saznanjima istražnih organa, dio šire kriminalne grupe koja je posljednje dvije godine djelovala na teritoriji više država članica Evropske unije. Ta činjenica govori o međunarodnom karakteru istrage i ozbiljnosti optužbi koje su u fokusu tužitelja i istražitelja.
Međutim, sama operacija SIPA-e naišla je na oštar otpor iz političkih krugova RS-a, naročito zbog činjenice da je, kako navode iz Banje Luke, djelovanje SIPA-e u ovom entitetu prethodno zabranjeno od strane Narodne skupštine RS. Upravo iz tog razloga, ministar unutrašnjih poslova RS-a Siniša Karan nije krio ogorčenost. On je ovu akciju nazvao “svjesnom provokacijom Tužiteljstva BiH”, implicirajući da se radi o ciljanom pokušaju da se izazove konflikt između entitetske i državne policije.
Njegova izjava odražava duboko ukorijenjenu političku sumnjičavost i nepovjerenje prema državnim institucijama. Karan je otišao korak dalje i pozvao glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH Milanka Kajganića da podnese ostavku, smatrajući ga odgovornim za narušavanje međupolicijske saradnje i, kako kaže, za “potencijalno izazivanje destabilizacije u zemlji”.
Ova situacija postavlja niz pitanja o:
-
funkcionalnosti sigurnosnih institucija BiH,
-
stepenu saradnje između entitetskih i državnih nivoa vlasti,
-
mogućim posljedicama institucionalnog nerazumijevanja,
-
utjecaju političkih tenzija na borbu protiv organizovanog kriminala.
Jedna od ključnih tačaka u cijeloj priči jeste činjenica da se radi o trećoj akciji SIPA-e na teritoriji RS-a nakon usvajanja odluke NSRS o zabrani njenog djelovanja. Uprkos toj zabrani, SIPA očigledno djeluje na osnovu zakonskih ovlasti koje proizlaze iz ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovine. Sukob nadležnosti, kako ga tumače pravni analitičari, i dalje ostaje siva zona koja pogoduje političkim manipulacijama i raspirivanju tenzija.
S druge strane, nije zanemarljivo ni pitanje efikasnosti borbe protiv kriminala u ovakvom ambijentu. Ako se legalne i profesionalne operacije državne agencije tumače isključivo kao politička provokacija, postavlja se pitanje kako će se uopće moći sprovoditi ozbiljne i međunarodno koordinirane istrage protiv organizovanih kriminalnih grupa. Pitanje koje se sve više nameće jeste: da li borba za pravdu i sigurnost može opstati u okruženju gdje je sve podređeno političkim interesima i entitetskom suverenitetu?
Za sada, SIPA nastavlja sa svojim aktivnostima, a javnost i međunarodni faktori sa pažnjom prate kako će se dalje razvijati odnosi između državnih i entitetskih struktura vlasti. Reakcije iz RS-a, poput izjave ministra Karana, govore o sve većem razilaženju u percepciji legaliteta i legitimiteta državnih institucija u dijelu političkog spektra tog entiteta.
U konačnici, slučaj SIPA-e i reakcije koje je izazvao dodatno komplikuju ionako složenu političku klimu u Bosni i Hercegovini. Umjesto da institucije pravne države funkcionišu u zajedničkom interesu svih građana, sve se češće pojavljuju optužbe o instrumentalizaciji pravosuđa i policije u političke svrhe. Takva klima otežava svaki pokušaj izgradnje međusobnog povjerenja i funkcionalne državne zajednice. Ukoliko se ovakva retorika nastavi, BiH bi mogla ući u novu fazu institucionalne blokade, s ozbiljnim posljedicama po unutrašnju stabilnost i međunarodni kredibilitet.
Stoga, u ovom trenutku, od izuzetne je važnosti da sve strane pokažu političku zrelost i odgovornost, kako bi se spriječilo dalje produbljivanje krize. Umjesto sukoba nadležnosti, potrebno je uspostaviti dijalog i koordinaciju među institucijama, jer jedino tako se može garantirati sigurnost građana i očuvanje pravnog poretka u Bosni i Hercegovini.
