Energetska budućnost Bosne i Hercegovine: Izazovi i mogućnosti
U posljednjim godinama, pitanje energetske sigurnosti postalo je ključno pitanje za mnoge evropske zemlje, posebno nakon ruskih vojnih akcija u Ukrajini i s njima povezanih ekonomskih sankcija. Dok se ostatak Evrope priprema na život bez ruskog gasa, Bosna i Hercegovina se suočava s ozbiljnim izazovima koji prijete njenom energetskoj stabilnosti. Evropska unija postavila je rok do 1. januara 2028. godine, kada će isporuke ruskog plina prestati, a BiH bi taj trenutak mogla dočekati nespremna. Ovi pritisci ne dolaze samo iz EU, već i iz globalnih razmjera, što dodatno komplikuje situaciju u zemlji.
Pritisci međunarodnih aktera
U ovom kontekstu, Sjedinjene Američke Države aktivno su uključene u podsticanje Bosne i Hercegovine da preduzme korake prema diversifikaciji svojih izvora energije. Otpravnik poslova američke ambasade u BiH, John Ginkel, nedavno je naglasio važnost realizacije Južne plinske interkonekcije, projekta od ključne važnosti za budućnost energetskog snabdijevanja u regiji. SAD su već uložile pola miliona dolara u ovaj projekt, ali su naišle na poznate prepreke – političke nesuglasice unutar samih vlasti BiH. Ova nesigurnost u politici dovodi do stagnacije i onemogućava napredak, što može imati dugoročne posljedice za energetsku stabilnost zemlje.
Političke prepreke i nesigurnost
Unutar BiH, politička scena je izuzetno fragmentirana, a stranke često imaju različite interese i prioritete. HDZ BiH, na primjer, protivi se trenutnom modelu prema kojem bi BH-Gas bio glavni nosilac projekta Južne plinske interkonekcije, insistirajući na formiranju nove kompanije sa sjedištem u Mostaru. Ove političke nesuglasice otežavaju donošenje ključnih odluka i stvaraju klimatsku nesigurnosti koja dodatno komplicira situaciju. Dok se odgovornost prebacuje između različitih nivoa vlasti, radna grupa zadužena za dogovor o početku gradnje projekta nije dala značajnije rezultate. Nažalost, politička nesigurnost rezultira i gubitkom povjerenja investitora, što dodatno usporava razvoj energetskih projekata.
Evropski pritisci i rokovi
Rokovi koje postavlja Evropska unija su neumoljivi. Uvedena je zabrana uvoza ruskog ukapljenog plina (LNG) koja stupa na snagu 1. januara 2027. godine, dok će potpuni prekid kupovine ruskog gasa uslijediti godinu dana kasnije. Ovo stvara ozbiljnu prijetnju za sve zemlje koje nemaju alternativne pravce snabdijevanja. Stručnjaci, poput Almira Bečarevića, naglašavaju hitnost situacije, upozoravajući da BiH mora hitno reagovati. “Cjevovod Turski tok, koji još uvijek doprema gas iz Rusije, bit će ugašen 2028. godine. Dok susjedi poput Hrvatske, Srbije i Mađarske već osiguravaju nove ugovore, mi još ni urbanističku dozvolu nemamo”, ističe Bečarević. Ovi komentari pokazuju koliko je važno da vlasti u BiH prepoznaju trenutak i počnu raditi na rješenjima koja će omogućiti sigurnije snabdijevanje energijom.
Susjedi su spremni, a BiH stagnira
Dok BiH zaostaje, njeni susjedi aktivno rade na unapređenju svojih energetskih kapaciteta. Hrvatska je, na primjer, udvostručila kapacitet svog LNG terminala na Krku, čime je postala sposobna isporučiti više gasa nego što joj je potrebno. Mađarska je sklopila višegodišnje ugovore sa kompanijama kao što su Shell i Engie, dok je Srbija obezbijedila 400 miliona kubika gasa iz Azerbejdžana i rezervisala dodatne količine na terminalima u Grčkoj i Hrvatskoj. Ove aktivnosti ukazuju na to da se region brzo prilagođava novim okolnostima, dok BiH ostaje zarobljena u političkim raspravama i neodlučnosti. Ova stagnacija ne samo da ugrožava energetsku sigurnost BiH, već i njenu ekonomski održiv razvoj. Bez adekvatnih mjera, BiH bi mogla postati neatraktivna za strane investitore koji traže stabilno okruženje za ulaganje.
Budućnost bez plana
Ukoliko se situacija ne promijeni, Bosna i Hercegovina bi mogla postati jedina zemlja u regiji koja će 2028. godinu dočekati bez osiguranog izvora gasa. U trenutku kada Evropa zatvara vrata ruskom energentu, BiH bi mogla ostati bez potrebnih resursa, što bi moglo dovesti do ozbiljne energetske krize. Realizacija Južne plinske interkonekcije predstavljala bi potencijalno rješenje, ali bez jasne političke volje i brze akcije, ostaje samo projekt na papiru. Pored toga, važno je napomenuti da BiH ima značajne potencijale za obnovljive izvore energije, kao što su vjetroelektrane i solarni paneli, koji se još uvijek ne koriste u potpunosti. Ulaganje u održive izvore energije moglo bi donijeti dugoročne koristi i smanjiti zavisnost od fosilnih goriva.
U konačnici, Bosna i Hercegovina se suočava s izazovima koji zahtijevaju hitne i odlučne akcije. Sve dok političke stranke ne prepoznaju ozbiljnost situacije i ne počnu raditi zajedno na rješenju, biće teško očekivati pozitivne promjene. Vrijeme je da se BiH okrene održivom razvoju svojih energetskih resursa kako bi osigurala bolju budućnost za svoje građane. S obzirom na globalne klimatske promjene i rastuću potražnju za energijom, hitna transformacija energetskog sektora je imperativ. U tom smislu, saradnja sa međunarodnim organizacijama i investitorima može biti ključna za implementaciju potrebnih promjena. U budućnosti, Bosna i Hercegovina može postati lider u oblasti obnovljivih izvora energije, ali to zahtijeva hrabrost, viziju i zajednički rad svih aktera na političkoj sceni.
