Nedavna izjava Albin Zuhrića, zastupnika u Federalnom parlamentu, izazvala je veliku pažnju javnosti i političkih analitičara u Bosni i Hercegovini. Zuhrić je, naime, izrazio sumnju u postupke Draška Stanivukovića, predsjednika PDP-a i gradonačelnika Banje Luke, koji je kao jedini opozicioni lider prisustvovao sastanku sa Nenadom Stevandićem, predsjednikom Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS). Tema sastanka bila je izmjena Ustava Republike Srpske, što je postalo jedan od ključnih političkih pitanja u ovoj regiji. Međutim, ono što je iznenadilo mnoge jeste činjenica da je Stanivuković, do tada poznat po svojoj opoziciji prema aktuelnoj vlasti, odlučio podržati vladajući blok u ovom važnom procesu.
Za mnoge, ovaj potez Stanivukovića bio je iznenađujući jer je dugo bio kritičar politike Milorada Dodika i vladajuće stranke. Međutim, kako je rekao Zuhrić, Stanivuković se sada nalazi u vrlo nezavidnoj poziciji. On sumnja u njegove motive, sugerirajući da je moguće da je Stanivuković pod utjecajem pritisaka, ili čak prijetnji, zbog kojih je odlučio prikloniti se vlastima. Zuhrić je, govoreći o ovoj situaciji, istaknuo da Stanivuković “kolegama” iz vlasti pruža podršku dok Milorad Dodik gubi politički utjecaj. To je dodatno potaknulo nagađanja o njegovim stvarnim namjerama i političkoj budućnosti.
Sama izmjena Ustava Republike Srpske u ovom kontekstu izaziva mnoge polemike. Prema dokumentima i važećim zakonima, glavni grad Republike Srpske je definiran kao Sarajevo, što je u suprotnosti s pokušajima neke političke grupacije da promjeni ovu odredbu. Stanivuković je nedavno izjavio kako bi bilo mudro uključiti sve relevantne političke aktere, uključujući Bošnjake i Hrvate iz Republike Srpske, u proces izmjena Ustava. Ovaj prijedlog izazvao je različite reakcije, a najviše pažnje izazvao je njegov stav o pitanju glavnog grada, koje je ostalo nepovezano i nejasno unutar samog ustava.
Međutim, Zuhrić se oštro protivi ovim izmjenama, tvrdeći da je ovakvo ponašanje opasno i da može dodatno produbiti političke razlike i nesuglasice među narodima unutar BiH. On smatra da bi svaki korak u izmjeni Ustava trebalo pažljivo planirati i da bi se trebao dogoditi širi politički konsenzus. Pitanje glavnog grada i dalje ostaje sporno i predmet mnogih polemika, jer se različite političke stranke u RS-u zalažu za različite opcije. Kroz sve ove političke prijepore, Stanivuković je pozvao na strpljenje i mudrost u donošenju bilo kakvih odluka, smatrajući da bi bilo nepoželjno žuriti s promjenama koje bi mogle imati ozbiljne političke posljedice.
Iako su neki političari, poput Stanivukovića, pozdravili uključivanje svih strana u proces izmjena Ustava, mnogi smatraju da bi takve promjene trebale biti pažljivo osmišljene. Stanivuković se osvrnuo na činjenicu da je više od 60% Ustava već izmijenjeno, ali naglašava da je pitanje glavnog grada Republike Srpske još uvijek neodređeno, i stoga otvoreno za raspravu. Kritičari smatraju da bi politički motivirani prijedlozi mogli imati dugoročne posljedice na stabilnost zemlje.
Na kraju, kako bi se ispravili svi mogući nesporazumi i osigurala politička stabilnost, potrebno je poduzeti korake prema povratku povjerenja među političkim liderima i građanima Bosne i Hercegovine. To zahtijeva transparentnost u procesu donošenja odluka, te istinsku volju za uključivanje svih etničkih i političkih grupacija u proces. Bez tog međusobnog poštovanja, zemlja bi mogla biti suočena s novim političkim krizama koje će dodatno otežati već ionako napetu situaciju.
U zaključku, politička situacija u Bosni i Hercegovini, a posebno u Republici Srpskoj, ostaje vrlo kompleksna i dinamična. Izmjena Ustava, kao ključni korak u političkom životu ovog entiteta, nosi sa sobom mnoge izazove koji zahtijevaju pažljiv pristup. Draško Stanivuković, koji je ranije bio poznat po kritici vlasti, sada se našao u situaciji koja dovodi u pitanje njegov politički kredibilitet, dok Albin Zuhrić i drugi politički analitičari sumnjaju u njegovu motivaciju. Bez obzira na sve političke kalkulacije, ključni izazov ostaje kako uskladiti interese različitih naroda i političkih stranaka, kako bi se postigao trajni mir i stabilnost. S obzirom na trenutačnu političku klimu, važno je da svi akteri pokažu spremnost za dijalog i kompromis, jer samo tako mogu izgraditi temelje za održivi politički okvir koji će služiti svim građanima BiH.
