Politička scena Bosne i Hercegovine posljednjih dana postala je vrlo dinamična i napeta, s mnogim događanjima koja izazivaju velike reakcije među političkim akterima. Jedan od glavnih komentatora tih događanja bio je predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), Bakir Izetbegović, koji je iznio svoje mišljenje o aktualnim političkim pitanjima, posebno o smjeni ministara, aktivnostima Elmedina Konakovića, i zakonodavnim prijedlozima koji se razmatraju u BiH. Izetbegović je, također, istaknuo svoje stavove o predsjednicima drugih političkih stranaka, poput Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Izetbegović je govorio o razlozima za smjenu Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova, kojeg optužuje za narkotrafik i veze s narko kartelima. Prema njegovim riječima, mnogi ljudi vjeruju da će SDA propasti, čime bi Konaković imao priliku preuzeti vlast. Osim toga, Izetbegović je naveo nekoliko drugih razloga za smjenu Konakovića, među kojima su neadekvatno predstavljanje BiH na međunarodnoj sceni i nedostatak reakcije na događanja u Neumu, kao i njegovu ulogu u kontroverznim odlukama vezanim uz političke i ekonomske interese. Izetbegović je također spomenuo nepoštivanje zakona i etičkih normi, kritizirajući činjenicu da Konaković nije jasno odgovorio na pitanje o svom mentoru na diplomskom.
Pored toga, Izetbegović se osvrnuo na donošenje zakona o graničnoj kontroli i zakona o ličnim podacima, ističući da se njihova primjena može pokazati opasnom za sigurnost zemlje. Posebno je skrenuo pažnju na mogućnost da ambasadori BiH u određenim zemljama, poput Rusije i Srbije, mogu dozvoliti unos oružja u BiH, što bi moglo imati ozbiljne posljedice za stabilnost države. Zakon o prebivalištu, koji su donijeli SDP i SNSD, također je predmet njegovih kritika jer se smatra nejasnim i potencijalno opasnim za građane.
U vezi s mogućim smjenama u Vijeću ministara BiH, Izetbegović je napomenuo da predsjedavajuća Vijeća ministara, Borjana Krišto, ima rok od 15 dana da imenuje nove ministre u slučaju smjene. Smatra da bi mogao biti imenovan netko iz reda HDZ-a, ali je istaknuo da je teško zamisliti da će Brkić zamijeniti Konakovića na njegovoj poziciji.
Dodatno, Izetbegović je iznio svoje zabrinutosti vezane uz ministricu Forte, navodeći da je ona bila uključena u nekoliko kontroverznih situacija, među kojima su pokloni uniformi i nezakonito preusmjeravanje novca. Ove situacije, prema njegovim riječima, predstavljaju ozbiljan problem za vlast i za povjerenje građana.
Politička situacija u BiH je, prema Izetbegoviću, stvorena i održavana kroz svađe i unutarnje konflikte, koji su namjerno poticani kako bi političke stranke zadržale moć do sljedećih izbora 2026. godine. Upozorio je da Dodik i Čović koriste ovaj pristup jer im politika podjela omogućava da ostanu netaknuti i izbjegnu ozbiljnije političke posljedice. Pravosuđe i OHR jedini su, prema njegovim riječima, koji mogu izazvati promjene, dok će Trojka (koalicija stranaka koje se protive trenutnoj vlasti) biti nemoćna ako Dodik i Čović ostanu politički nezaustavljeni.
Izetbegović se također osvrnuo na Trojičinu politiku, smatrajući da su obećali mnogo, ali ispunili samo nekoliko svojih ključnih zadataka. Ove neispunjene obaveze, zajedno s problemima poput poplava u Jablanici i nerada u administraciji, dodatno podupiru njegovu tvrdnju da su političke stranke koje čine vlast u FBiH neefikasne i neodgovorne.
Na kraju, Izetbegović zaključuje da će političari u BiH, bez obzira na stranačke razlike, nastaviti manevrirati i koristiti različite taktike kako bi zadržali vlast. Politika “ubiranja koristi” i održavanje statusa quo ključni su za njihovu strategiju.
Zaključno, politička situacija u BiH i dalje je duboko podijeljena i nestabilna, s međustranačkim sukobima i kontroverznim odlukama koje oblikuju budućnost zemlje.
U konačnici, politička situacija u Bosni i Hercegovini ostaje vrlo kompleksna i neizvjesna. Iako su neki od ključnih političkih aktera, poput Bakira Izetbegovića, jasni u svojim stavovima, jasno je da se zemlja suočava s izazovima koji uključuju ne samo unutarnje političke razmirice, već i vanjske pritiske koji oblikuju njenu budućnost. Izetbegovićev poziv na unapređenje zakona i oslobađanje političkih institucija od manipulacija i korupcije mogao bi biti ključ za stvaranje stabilnijeg i demokratskijeg društva. Međutim, za ostvarenje tih ciljeva potrebno je puno više od političkog diskursa – potrebna je volja i sposobnost svih aktera da prevladaju vlastite interese u korist općeg dobra. U tom kontekstu, budućnost BiH ostaje neizvjesna, a politička scena će i dalje biti bojno polje za borbu za moć i prevlast.