Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovno je uzburkana, ovaj put zbog izjava ministra odbrane, Zukana Heleza, koji je u jednom televizijskom intervjuu otkrio da je zaposlio kćerku poginulog borca Vojske Republike Srpske (VRS). Ove izjave izazvale su oštru reakciju Harisa Silajdžića, zastupnika Stranke za Bosnu i Hercegovinu u Federalnom parlamentu, koji se javno obratio i kritizirao Heleza zbog njegove odluke.
Na svom društvenom profilu, Silajdžić je objavio fotografiju koja prikazuje pripadnike VRS, osuđene za genocid, na sarajevskom ratištu iz 1993. godine. Fotografije su poslužile kao ilustracija njegovih tvrdnji, uz snažnu poruku: „Došlo je vrijeme kada u Sarajevu imamo političku stranku koja se bori da zaposli što više djece ovih napadača na nezavisnu i građansku Bosnu i Hercegovinu.“ Silajdžić je jasno izrazio nezadovoljstvo zbog činjenice da ministar odbrane, u ulozi javne osobe, donosi odluke koje smatra politički štetnim za Bosnu i Hercegovinu.
U svom izlaganju, Helez je priznao da je zaposlio kćerku poginulog borca iz VRS-a, i to kroz posredovanje političkih struktura iz Republike Srpske. Prema njegovim riječima, žena koja je tražila pomoć, kćerka vojnika koji je poginuo na sarajevskom ratištu, bila je u teškoj situaciji, a on je odlučio da joj omogući zaposlenje kroz Agenciju za državnu službu. Ova akcija, prema Helezovim riječima, bila je zasnovana na humanitarnoj potrebi, jer je porodica bila u teškoj situaciji i tražila je pomoć. Iako Helez tvrdi da je to bio čin suosjećanja, Silajdžić i drugi kritičari smatraju da je ministar zloupotrijebio svoj položaj i da je time izazvao duboku podjelu i nezadovoljstvo među žrtvama agresije.
Silajdžić je oštro osudio ovaj potez, navodeći da Helez nije imao zakonske obveze zapošljavati djecu četnika, kako je to nazvao, te da je to bio njegov osobni izbor. Pritom je naglasio da takav postupak nije samo politički nepovoljan, već i moralno neprihvatljiv, jer pokazuje potpuno zanemarivanje žrtava agresije na Bosnu i Hercegovinu, posebice Sarajevo, koje je bilo pod opsadom i napadima tokom rata. Helezova izjava da je zapaljena svijeća za svog oca, koji je bio pripadnik VRS-a, a zatim i za njegovog brata, koji je bio borac Armije RBiH, Silajdžiću je bila posebno kontroverzna, jer je smatrana kao znak previše razumijevanja i suosjećanja prema onima koji su bili agresori.
U svom obraćanju, Silajdžić je također naglasio da je Helezovo ponašanje jasna manifestacija političkog smjera koji se protivi domoljubnim vrijednostima, i smatra da je to još jedan primjer raskola unutar političkih blokova u BiH. On je izrazio zabrinutost zbog toga što SDP i Trojka, političke opcije kojima Helez pripada, nemaju poštovanja prema žrtvama rata i na neki način favoriziraju one koji su bili na strani agresora. Silajdžić je upozorio da se takva politika širi i može imati ozbiljne posljedice po moralnu stabilnost zemlje.
Ovakva situacija, prema njegovim riječima, nije izolirani slučaj, već se može vidjeti kako je politika pomirenja koja favorizira bivše agresore prisutna u određenim političkim krugovima, dok istovremeno minorizira žrtve i njihove potomke. Silajdžić je zaključio svoj post čestitkama braniocima koji su se borili protiv agresije, naglašavajući da su oni pravi heroji, a ne političari koji se, prema njegovom mišljenju, pohvaljuju svojim odnosima s potomcima agresora.
Na kraju, postavlja se pitanje moralnosti i etičnosti političkih odluka koje dolaze iz najviših razina vlasti. Helezova akcija i njegove izjave izazvale su ozbiljan politički skandal i pokrenule rasprave o tome kako će se u budućnosti oblikovati politička suradnja i pomirenje među različitim etničkim i političkim grupama u BiH. Za političare poput Silajdžića, koji dolaze iz političkih opcija koje se protive takvoj politici, bitno je da se zaštite vrijednosti suverenosti, poštovanja žrtava i ne dozvoli da se agresori ili njihovi potomci postavljaju u središte političkog života zemlje.
Ovaj događaj stavlja pod znak pitanja temeljne principe i političku odgovornost, pokrećući daljnje rasprave o mogućem smjeru Bosne i Hercegovine prema izborima 2026. godine, kada će političke stranke biti podložne ispitima svojih stavova i akcija prema prošloj agresiji i ratnim zločinima.