Politička scena Bosne i Hercegovine ponovo je uzburkana, ovaj put zbog odluke o odgađanju vanredne sjednice Predsjedništva BiH koja je trebala biti posvećena ključnoj temi – razmatranju Nacrta budžeta institucija BiH i međunarodnih obaveza za 2025. godinu. Odluku o odgađanju donijela je Željka Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva BiH, koja je o tome obavijestila svoje kolege, člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda Denisa Bećirovića i člana iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića.
Prema navodima iz dopisa koji je Cvijanović uputila kolegama, razlog za odgađanje sjednice je zahtjev Ministarstva finansija i trezora BiH, koje je 3. aprila predložilo pomjeranje termina sjednice. Ministarstvo je, naime, uputilo dopis u kojem navodi da je potrebno sačekati konačno utvrđenje mogućih izmjena Nacrta budžeta, jer su određene aktivnosti koje je Vijeće ministara naložilo Ministarstvu potencijalno povezane s novim finansijskim obavezama.
Srž problema leži u Zaključku Vijeća ministara BiH donesenom 27. marta, kojim se nalaže Ministarstvu finansija da hitno, u roku od 15 dana, pripremi prijedlog za isplatu potraživanja slovenačke firme Viaduct d.o.o. Portorož. Iznos tog potraživanja je izuzetno visok – čak 110.169.862,95 KM, a dnevna kamata dostiže 9.000 eura.
Radi se o složenom pravnom sporu u kojem je tužena država BiH, iako je spor u osnovi nastao između Vlade entiteta Republika Srpska (RS) i pomenute slovenačke kompanije. Prema informacijama iz dostupnih izvora, neplaćanje ovog duga moglo bi ozbiljno ugroziti funkcionisanje zračnog saobraćaja u zemlji, što dodatno pojačava hitnost u rješavanju ovog pitanja.
Predsjedavajuća Vijeća ministara, Borjana Krišto, nakon održane sjednice izjavila je da će država Bosna i Hercegovina ispuniti svoju međunarodnu obavezu i platiti dug. Međutim, jasno je poručila da će svaka marka koja bude isplaćena iz državnog budžeta biti refundirana iz budžeta entiteta Republika Srpska, jer je upravo RS odgovoran za nastanak duga.
Ova situacija pokazuje kompleksnost institucionalne arhitekture Bosne i Hercegovine, gdje se odgovornosti često prepliću, a posljedice neriješenih sporova prelaze na viši, državni nivo, čak i kad izvor problema dolazi iz entitetskih nadležnosti. U ovom slučaju, entitet RS se oglušio o svoje obaveze prema jednoj međunarodnoj kompaniji, a konačni teret snosi centralna vlast.
U ovom kontekstu, može se izdvojiti nekoliko ključnih činjenica:
-
Odgoda vanredne sjednice Predsjedništva BiH rezultat je pravnih i finansijskih neizvjesnosti.
-
Spor s firmom Viaduct direktno je povezan s djelovanjem entiteta RS, ali tužena strana je država BiH.
-
Iznos duga prema Viaductu prelazi 110 miliona KM, s dnevnim kamatama koje predstavljaju ozbiljan fiskalni pritisak.
-
Država će izmiriti dug, ali će, prema izjavama najviših zvaničnika, tražiti refundaciju od entiteta RS.
Ovakve situacije dodatno pogoršavaju političku klimu u zemlji i unose nesigurnost među investitore, međunarodne partnere, ali i same građane. Odnos između entiteta i države postaje sve složeniji, naročito kada su u pitanju finansijske obaveze s međunarodnim dimenzijama.
Iako se odgađanje sjednice može činiti kao tehničko pitanje, ono zapravo odražava dublju institucionalnu disfunkcionalnost. Budžet institucija BiH za 2025. godinu je dokument od izuzetne važnosti koji direktno utiče na funkcionisanje brojnih državnih tijela i projekata. Njegovo odlaganje ostavlja otvorena pitanja o dinamici unutar Predsjedništva, ali i o sposobnosti institucija da djeluju u kriznim momentima.
Naposljetku, ova situacija još jednom potvrđuje da političke i pravne napetosti između različitih nivoa vlasti u BiH mogu imati direktne posljedice po ekonomsku stabilnost i međunarodni kredibilitet zemlje. Ukoliko se uskoro ne postigne dogovor i ne razriješe sporna pitanja, BiH bi mogla ući u novu fazu institucionalne blokade koja bi dodatno usporila procese reformi i evropskih integracija. U takvom okruženju, odgovornost za stabilnost leži na svim akterima – kako na državnom nivou, tako i unutar entiteta koji su dužni da poštuju zakone i međunarodne obaveze koje država preuzima.
U konačnici, jasno je da ovakvi slučajevi zahtijevaju veći stepen političke odgovornosti i međuinstitucionalne koordinacije. Ukoliko se ne uspostavi dosljedan mehanizam za sankcionisanje entitetskih vlasti koje svojim potezima dovode u opasnost državne interese, Bosna i Hercegovina će i dalje biti suočena s krizama koje iscrpljuju javne resurse i slabe njenu međunarodnu poziciju. Potrebno je da svi akteri, bez obzira na entitetsku pripadnost, shvate da stabilnost i kredibilitet države ne smiju biti moneta za političke ucjene, već zajednička odgovornost u očuvanju mira, sigurnosti i ekonomske održivosti.
