Prema posljednjim informacijama, Zoran Krešić, mostarski novinar koji je blizak HDZ-u Dragana Čovića, otkriva detalje o sastanku između predstavnika HDZ-a BiH i srpske “trojke”, koji se odigrao iza zatvorenih vrata, bez prisustva bošnjačke “trojke”. Iako je jasno da su sve hrvatske i srpske stranke, bilo vladajuće ili oporbene, protiv preglasavanja Hrvata, bošnjačke stranke izbjegavaju dogovor oko ovog problema.
Na sastanku se razgovaralo o mogućnosti izmjene Izbornog zakona, što je postalo ključno pitanje za političku ravnotežu u Bosni i Hercegovini. Izborni zakon se smatra temeljem ravnoteže među svim narodima i političkim strankama u zemlji, te je njegovom usklađivanju s europskim normama nužno pristupiti kako bi BiH nastavila svoj put prema europskim integracijama. Međutim, bošnjačka strana, prema navodima Zorana Krešića, nije spremna poduzeti konkretne mjere za dogovor, iako su druge strane bile otvorene za pregovore, ali pod uvjetom da međunarodna zajednica prepozna legitimitet njihovih stavova.
Za postizanje napretka u političkim pregovorima nužno je imati široku potporu svih političkih aktera, ali i međunarodne zajednice. U tom kontekstu, pitanje izmjene Izbornog zakona ostaje ključ za stabilnost i budućnost BiH. Moguće rekonstrukcije vlasti u zemlji također izazivaju diskusiju, s naglaskom na izbacivanje SNSD-a Milorada Dodika iz vlasti. Međutim, potpuno izbacivanje SNSD-a iz vlasti moglo bi izazvati ozbiljan politički vakuum, jer bi to značilo da bi bilo gotovo nemoguće donositi bilo kakve ključne odluke u Domu naroda, koji je odgovoran za usvajanje ključnih zakona. SNSD ima ključnu ulogu u ovom tijelu, jer raspolaže s trojicom izaslanika, pa bi bez njihove podrške nijedna odluka teško mogla proći.
Politički pragmatizam koji uključuje suradnju sa strankama iz Republike Srpske usmjerava sve političke pregovore. S druge strane, bošnjačke stranke suočavaju se s ozbiljnim izazovima, jer nisu spremne na kompromis u vezi s odnosima s Hrvatima. Prema Zoranu Krešiću, unutar bošnjačke “trojke” također postoje nesuglasice, iako sve stranke deklarativno pozivaju na prestanak preglasavanja Hrvata. Često se, međutim, suočavaju s nedostatkom jedinstva i nesklonostima prema stvaranju stabilnog političkog sustava. Preglasavanje Hrvata u BiH, posebno u kontekstu Predsjedništva, postalo je ključni politički problem koji traje već više od dva desetljeća. U tom procesu, bošnjačka strana manipulira s srpskom “trojkom”, obećavajući im pozicije u vlasti, a zatim prebacuju pritisak na HDZ BiH.
Iako sve hrvatske i srpske stranke slažu se da je preglasavanje Hrvata neprihvatljivo, bošnjačke stranke i dalje izbjegavaju dogovor. Ovaj problem nije samo političko pitanje, već i pitanje ustavne ravnoteže, te stvara ozbiljan jaz među partnerima. Ukoliko se nastavi s preglasavanjem, teško će biti uspostaviti povjerenje i ostvariti političku stabilnost. Također, međunarodna zajednica smatra da “sada nije vrijeme” za rješenje ovog problema zbog ustavne krize u BiH, no prema Krešiću, takav stav nije opravdan. Preglasavanje Hrvata u Predsjedništvu, koje je oslabljeno i ne odražava legitimno predstavljanje, postalo je žarišna točka političkog sukoba.
U zaključku, izmjena Izbornog zakona nije tek hir jedne političke stranke, nego predstavlja ključnu potrebu za rješenje političke krize koja traje više od 20 godina. Bez zajedničkog dogovora o prestanku preglasavanja, teško je očekivati političku stabilnost u BiH. Svi politički akteri morat će poduzeti konkretne korake kako bi se osigurala ravnoteža među narodima i omogućio daljnji napredak na europskom putu. Ukoliko bošnjačka strana nastavi izbjegavati dogovor, zemlja bi mogla zapasti u još dublju političku i institucionalnu krizu.
Za kraj, razvoj političke situacije u BiH ovisi o spremnosti svih strana da postignu konsenzus u vezi s ključnim pitanjima, posebno izmjenom Izbornog zakona. Iako postoje brojni izazovi, uključujući nesuglasice unutar bošnjačke “trojke” i otpor prema kompromisima, međunarodna zajednica i dalje ima značajnu ulogu u usmjeravanju političkog dijaloga. Da bi BiH osigurala stabilnost i napredovala ka europskim integracijama, nužno je da svi akteri prepoznaju važnost međusobne suradnje i postizanja dugoročnog političkog dogovora. Bez zajedničkog pristupa, politička paraliza će se samo produbljivati, što bi moglo imati ozbiljan utjecaj na budućnost zemlje, njenu unutrašnju stabilnost i međunarodni status.
