Obrazovanje i Imenovanje Nikoline Šljivić: Pitanja bez Odgovora
U posljednje vrijeme, izbor Nikoline Šljivić za poziciju zamjenice direktora Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) izaziva sve veće interesovanje javnosti. Ova nezavisna poslanica, koja je prethodno bila članica Demokratskog narodnog saveza (DNS), postala je predmet rasprava, posebno u vezi s njenim akademskim kvalifikacijama. Mnogi se pitaju da li je ona zaista pravnica, kako tvrdi, ili samo frizerka, kako je to izjavila poslanica Zagorka Grahovac iz Liste za pravdu i red. Bez obzira na to kako je nazivamo, jedno je sigurno: obrazovanje Nikoline Šljivić postavlja brojna pitanja o njenim kompetencijama.
Prema informacijama koje je potvrdio Savo Minić, predsjednik Vlade Republike Srpske, Šljivić je diplomirala na Univerzitetu „Union – Nikola Tesla“ u Beogradu, na Poslovnom i Pravnom fakultetu, 15. juna 2018. godine. Ova informacija je zanimljiva, posebno kada se uzme u obzir da je taj fakultet dobio akreditaciju tek u februaru 2018. godine, što otvara sumnju u legalnost i valjanost njenog obrazovanja. Da li je uzela diplomu na akreditovanom fakultetu, ili su u pitanju neki drugi, manje jasni putevi? Zbog ovih okolnosti, njen status prava i kompetentnosti postaje predmet intenzivne analize i kritike.
Univerzitet „Union – Nikola Tesla“ potvrdio je da je akreditacija fakulteta oduzeta 2023. godine, što dodatno komplikuje situaciju. Ako je Nikolina Šljivić diplomirala nekoliko mjeseci nakon što je fakultet dobio akreditaciju, postavlja se pitanje kako je moguće da je to uradila tako brzo, za samo četiri mjeseca. Ovo može sugerirati da je možda pohađala nastavu na neakreditovanom fakultetu, a kasnije upisala akreditovani program, ili da je prešla iz druge visokoškolske ustanove, ali sve to ostaje na nivou spekulacija. Ovakva situacija dodatno potpiruje sumnje u integritet obrazovnog sistema i proces akreditacije u našoj zemlji.
Javnost ima pravo znati ko rukovodi važnim institucijama poput RUGIPP-a. Osim pitanja obrazovanja, postoje i pitanja o njenim stvarnim kompetencijama. Naime, da li je ona sposobna obavljati dužnosti koje su joj povjerene, s obzirom na sumnje koje se pojavljuju u vezi s njenim obrazovanjem? U tom kontekstu, zanimljivo je i kako je Ujedinjena Srpska, stranka koja ju je predložila za ovu poziciju, došla do odluke da je baš ona najbolji izbor za ovu odgovornu funkciju. Kako su se odvijali pregovori i koji su bili ključni faktori prilikom njenog imenovanja, ostaje nejasno, što stvara dodatne kontroverze.

Osim toga, lider Ujedinjene Srpske, Nenad Stevandić, nije dao odgovore na pitanja novinara o razlozima njenog imenovanja. Ova situacija jača sumnje u transparentnost procesa izbora i imenovanja na ključne pozicije unutar javne uprave. U vremenu kada su vještine i obrazovanje ključni za uspjeh svake institucije, neophodno je pružiti jasne odgovore na pitanja o kvalifikacijama onih koji vode važne sektore. Kako bi se izgradilo povjerenje javnosti, važno je da političke stranke i vladine institucije budu otvorene u vezi sa svojim odlukama.
U zaključku, pitanje obrazovanja Nikoline Šljivić ostaje otvoreno, a javnost je svakako zainteresovana za dodatne informacije koje bi rasvijetlile ovu situaciju. Neophodno je obezbijediti transparentnost u radu javnih institucija i omogućiti građanima da znaju ko ih predstavlja. U eri informacija, kada su podaci o obrazovanju i profesionalnim kvalifikacijama lako dostupni, važno je osigurati da svaka osoba koja zauzima visoke pozicije u vlasti ima potrebne kompetencije i legitimitet da obavlja svoju dužnost. Samo tako možemo osigurati odgovornu i efikasnu upravu koja će služiti interesima svih građana.
Na kraju, važno je napomenuti da obrazovanje nije samo formalni dokument; ono uključuje skup vještina, sposobnosti i znanja koje individua treba posjedovati da bi obavljala određene poslove. U slučaju Nikoline Šljivić, pitanja o njenim sposobnostima, znanjima i svijesti o pravnim pitanjima su ključna za funkcionisanje RUGIPP-a. Uloga ove institucije je od izuzetnog značaja, posebno u kontekstu upravljanja zemljištem, imovinom i pravima građana, te je stoga neophodno da na čelu budu stručni i obrazovani ljudi.
U svjetlu svih ovih pitanja, očekuje se da će nadležni organi i institucije pružiti jasne i transparentne informacije o nikolininom obrazovanju, kao i njenim profesionalnim kompetencijama. Građani imaju pravo znati ko ih vodi i kakve su kvalifikacije ljudi koji donose odluke koje direktno utiču na njihove živote. Ova situacija može poslužiti kao primjer potreba za reformama u obrazovanju i javnom sektoru, kako bi se osigurala odgovornost i transparentnost, što bi moglo doprinijeti jačanju povjerenja u institucije Republike Srpske.















