Dodik ponovo traži ukidanje državnog pravosuđa i povrat nadležnosti entitetima
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik još jednom je obnovio zahtjev za ukidanje Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, čime je ponovo u prvi plan stavio dugogodišnji politički spor oko raspodjele nadležnosti između državnog i entitetskog nivoa vlasti.
Njegov nastup nije samo još jedna u nizu političkih poruka, nego i signal da tema odnosa prema institucijama BiH ostaje jedno od najosjetljivijih pitanja u domaćoj politici, posebno kada je riječ o pravosuđu, bezbjednosti i fiskalnoj politici.
U svom obraćanju Dodik je ponovio stav da bi se određene nadležnosti, koje su ranije prenesene na nivo Bosne i Hercegovine, morale vratiti entitetima. Kao i mnogo puta ranije, u prvi plan je stavio zahtjev da se ukinu Sud i Tužilaštvo BiH, institucije koje imaju ključnu ulogu u procesuiranju korupcije, organizovanog kriminala, ratnih zločina i drugih teških krivičnih djela na državnom nivou.
Njegova poruka se uklapa u širi politički okvir u kojem godinama insistira na tome da je, prema njegovom tumačenju, potrebno redefinisati raspodjelu moći unutar ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Posebno je odjeknuo dio poruke u kojem je pozvao srpske kadrove zaposlene u državnim pravosudnim institucijama da se povuku sa svojih funkcija. Takav poziv ima snažnu političku i simboličku težinu, jer nije riječ samo o kritikovanju rada institucija, nego i o pokušaju da se utiče na ponašanje ljudi koji rade u sistemu države Bosne i Hercegovine.
U praksi, ovakvi apeli dodatno produbljuju već postojeće tenzije između vlasti Republike Srpske i institucija na državnom nivou, a istovremeno stvaraju pritisak na zaposlene koji se nađu između profesionalnih obaveza i političkih poruka koje dolaze iz vrha entitetske vlasti.
Dodikovi zahtjevi nisu ograničeni samo na pravosuđe. On je i ranije povezivao svoju političku agendu sa vraćanjem drugih nadležnosti Republici Srpskoj, uključujući oblasti policije, obavještajnog sektora i fiskalnog sistema. Takva retorika nije nova, ali se ponavlja u intervalima kada vlast u Banjoj Luci želi pojačati politički pritisak na Sarajevo ili mobilisati sopstveno biračko tijelo.
U tom smislu, govor o “vraćanju nadležnosti” nije samo pravno pitanje, već i instrument političke komunikacije kojim se gradi narativ o ugroženosti entitetskih prava i navodnom preuzimanju ovlasti od strane države.
Ova tema je posebno osjetljiva jer se direktno dotiče funkcionalnosti Bosne i Hercegovine kao složenog državnog uređenja. Sud i Tužilaštvo BiH osnovani su da djeluju na cijeloj teritoriji države i da osiguraju jedinstven pravni okvir za procesuiranje najvažnijih predmeta.
Zato svaki poziv na njihovo ukidanje ne izaziva samo političku reakciju, nego otvara i pitanje kako bi se uopće vodili predmeti koji prelaze entitetske granice, uključujući one koji se odnose na visoku korupciju, organizovani kriminal i djela koja zahtijevaju koordinaciju na državnom nivou. U tom smislu, Dodikove izjave nisu samo unutrašnjopolitički signal, već i poruka koja dotiče samu arhitekturu pravosudnog sistema.
Ovo nije prvi put da lider SNSD-a javno osporava rad državnih pravosudnih institucija. Slične poruke slao je i ranije, često tvrdeći da Sud i Tužilaštvo BiH ne bi trebalo da djeluju na teritoriji Republike Srpske. U više navrata je isticao da te institucije, prema njegovom stavu, nisu u skladu sa izvornim ustavnim rješenjima i da su nastale kroz političke odluke koje su, kako tvrdi, prenijele previše ovlasti na državni nivo.
Takve tvrdnje godinama čine osnovu njegove političke argumentacije kada je riječ o odnosu prema pravosuđu, a svaki novi istup samo produžava jedan od najdugotrajnijih institucionalnih sporova u zemlji.
Politička pozadina sukoba oko nadležnosti
Rasprava o nadležnostima u Bosni i Hercegovini traje od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali se u različitim fazama intenzivirala u zavisnosti od političkog trenutka. Kada entitetske vlasti insistiraju na “povratku nadležnosti”, to obično znači osporavanje ili preispitivanje institucija koje su u proteklim godinama izgrađene na državnom nivou kako bi se osigurala efikasnija uprava i jedinstven pravni poredak.
U tom kontekstu, pravosuđe je jedno od najspornijih područja, jer predstavlja simbol državnog suvereniteta, ali i praktičan alat za primjenu zakona na teritoriji cijele zemlje.
Za kritičare Dodikovih poruka, ovakvi zahtjevi se ne mogu posmatrati samo kao dio političke debate, već kao nastavak strategije stalnog testiranja granica između entitetskih i državnih institucija. S druge strane, njegovi pristalice u tome vide borbu za, kako kažu, očuvanje ustavnih nadležnosti Republike Srpske.
Upravo zbog toga svaka nova izjava izaziva burne reakcije, jer se ne radi o izolovanom komentarima, nego o kontinuitetu političkog narativa koji već godinama oblikuje javni prostor u BiH.
U martu 2025. godine Dodik je, prema ranijim navodima, izjavio i da se pripadnici institucija Bosne i Hercegovine u takvom slučaju ne bi trebali odazivati na njihove pozive. Time je dodatno zaoštrio ton prema državnim organima, šaljući poruku koja se može tumačiti kao poziv na institucionalnu neposlušnost.
Takve izjave imaju dalekosežne posljedice jer ne utiču samo na političku atmosferu, nego i na povjerenje građana u sistem, posebno u segmentu pravosuđa koje bi trebalo da djeluje nezavisno od dnevne politike.
Šta znače ovakve poruke za institucije BiH
Najnoviji nastup Milorada Dodika ponovo otvara pitanje koliko su državne institucije otporne na političke pritiske i koliko su spremne da funkcionišu u ambijentu stalnih osporavanja. Ukoliko se zahtjevi za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH iznova vraćaju u javni prostor, to znači da ni nakon godina političkih sukoba nije pronađen održiv konsenzus o ulozi pravosuđa u zemlji.
Istovremeno, ovakve izjave podsjećaju da je odnos prema institucijama Bosne i Hercegovine i dalje jedan od ključnih pokazatelja dubine političkih podjela u zemlji.
Bez obzira na to hoće li ove poruke imati konkretne institucionalne posljedice, one već sada imaju politički efekat: produbljuju nepovjerenje, pojačavaju polarizaciju i održavaju otvorenim pitanje budućnosti ustavnog i pravosudnog poretka. Zato se Dodikovi najnoviji zahtjevi ne mogu posmatrati samo kao pojedinačna izjava, nego kao dio šire strategije koja kontinuirano preispituje temelje državnih institucija Bosne i Hercegovine i njihovog djelovanja na cijeloj teritoriji zemlje.
U takvom ambijentu ostaje da se vidi hoće li politički akteri pronaći način da smanje tenzije ili će se sporovi oko nadležnosti i dalje koristiti kao sredstvo za unutrašnje političko pozicioniranje.
Ono što je izvjesno jeste da će pitanje državnog pravosuđa i dalje ostati jedna od centralnih tema u odnosima između institucija Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da se iza svake nove izjave otvara isto, suštinsko pitanje: kakvu državu politički akteri žele i koliko su spremni poštovati postojeće institucije koje tu državu čine funkcionalnom.
