Sine moj, koji ideš daleko od kuće, znaj da tvoji koraci nikada nisu sami. Gdje god da kreneš, neka tvoja prva riječ bude bismillah, jer ona otvara vrata svakog dobra i zatvara puteve svakog zla. Neka ti Gospodar bude uvijek na umu, u svakom dahu i svakom pokretu, i neka te svijest o Njegovoj blizini čuva od svega što ne valja.
Od dana kada si ugledao svjetlo ovoga svijeta, tvoje prvo utočište bilo je majčino krilo. U bešici sam te uspavljivala, hranila i štitila. Moje ruke su te čuvale danju, a moje oči te motrile noću. Ali, sada kada si daleko, sine moj, više te ne mogu čuvati rukama i pogledom – sada te čuvam dovom. Svaki moj dan počinje dovom za tebe i svaki moj san završava dovom da te Allah obaspe dobrom, gdje god bio.
Sjeti se, sine, da riječ ima težinu. Pazi šta tvoje usne izgovaraju. Govori ono što neće nikoga povrijediti niti tebe okahriti. Tvoje riječi mogu biti melem, mogu biti svjetlo i olakšanje – zato ih koristi da liječiš, a ne da raniš.
Majčino srce, sine moj, uvijek te čeka. Željna te je tvoja majka, i kada bi samo znao koliko, nikada ne bi mislio da si sam. U svakom trenutku tvoje odsutnosti, moja duša broji dane, moj pogled traži tvoj lik, a moje uši osluškuju tvoj glas.
Neka te Allah uvijek prati na putu tvome. Neka te čuva u iskušenju, podigne kad padneš, osnaži kad posustaneš i obraduje kada se najmanje nadaš. Neka tvoje stope kroče putevima dobra, a tvoje srce ostane vezano za Onoga koji nikada ne ostavlja. 🤲
Gdje god bio, sine moj, sjeti se da imaš majku koja te voli, koja za tebe moli i koja će te čekati dok je života u njoj. Neka te Allah obaspe Svojim blagoslovom i podari ti oba svijeta – i dunjaluk i ahiret.
Semir Krnjić
