Situacija na Bliskom istoku dodatno se zakomplikovala nakon što je Izrael izveo novi zračni napad na Bejrut, čime je naručen krhki mir koji je bio uspostavljen krajem novembra prethodne godine. Ovo je treći incident te vrste od potpisivanja primirja, a posljedice su trenutno ozbiljne i zabrinjavajuće za cijeli region. Napad je izazvao trenutne reakcije kako lokalnih vlasti tako i međunarodne zajednice.
Prema navodima dopisnika AFP-a, zrak se iznad jedne zgrade u južnom dijelu Bejruta zatro oblakom dima nakon što je pogođena, dok su lokalne televizije prikazivale slike plamena i uništenja u području nalik na industrijski hangar. Iako nije bilo neposrednih informacija o ljudskim žrtvama, intenzitet napada ukazuje na ozbiljan sukob.
Iz izraelskog premijerskog ureda potvrđeno je da je napad bio usmjeren prema objektu za koji se vjeruje da ga Hezbolah koristi za skladištenje „precizno navođenih projektila“. Kako su pojasnili izraelski zvaničnici, cilj je bio spriječiti ovu proiransku organizaciju da koristi predgrađa Bejruta kao sigurno utočište za skladištenje oružja i planiranje budućih akcija protiv izraelskih ciljeva.
S druge strane, libanonski predsjednik Joseph Aoun osudio je ovaj napad kao grubo kršenje primirja, podsjećajući da je dogovor o prekidu vatre potpisan 27. novembra, uz posredovanje međunarodne zajednice. Aoun je hitno pozvao Francusku i Sjedinjene Američke Države, koje su jamci mira, da preuzmu odgovornost i izvrše pritisak na Izrael kako bi se spriječilo dalje narušavanje stabilnosti u Libanu.
Prije samog napada, izraelska vojska je izdala upozorenje civilima da se evakuiraju iz pogođenog područja, konkretno iz četvrti Hadath. Prema riječima portparola izraelske vojske Avichaya Adraeea, upozoreni su svi koji se nalaze u zgradama označenim na karti – naročito onima koje se nalaze blizu objekata povezanih s Hezbolahom – da odmah napuste lokaciju. „Morate se evakuirati“, bila je jasna poruka.
Nakon operacije, izraelske vlasti su izdale dodatno saopćenje u kojem su objasnile da postojanje skladišta raketa unutar civilne infrastrukture predstavlja očigledno kršenje prethodnih dogovora s Libanonom. Naglasili su kako je njihova akcija bila odgovor na rastuću prijetnju i dio obrambene strategije da spriječe neprijateljske aktivnosti.
Iako izraelski zvaničnici tvrde da je napad bio neophodan radi očuvanja nacionalne sigurnosti, libanonske vlasti ga vide kao provokaciju i destabilizaciju, što dodatno raspiruje postojeće napetosti. Predsjednik Aoun naglasio je da ovakvo ponašanje izraelske vojske može imati ozbiljne posljedice po regionalni mir, posebno u situaciji kada je Liban već suočen s dubokom političkom i ekonomskom krizom.
Među ključnim elementima ovog sukoba mogu se izdvojiti:
-
Upotreba civilne infrastrukture za vojne svrhe, što obje strane tumače različito.
-
Pitanje međunarodnih jamaca mira, čija pasivnost dodatno otežava situaciju.
-
Zabrinjavajući trend sve češćih zračnih napada, koji prijete da prerastu u otvoreni oružani sukob.
U ovom kontekstu, pozivi na međunarodnu akciju postaju sve glasniji. Dok izraelska strana naglašava pravo na samoodbranu, iz Libanona dolaze apeli za zaštitu suvereniteta i integriteta države. Jasno je da bez efikasnog angažmana međunarodne zajednice, tenzije će se samo produbljivati.
Uprkos eskalaciji, izraelski premijer Benjamin Netanyahu ne pokazuje znakove popuštanja. Naprotiv, poručio je da Izrael neće dozvoliti Hezbolahu da ojača, bilo gdje unutar teritorije Libanona. To ukazuje na moguću strategiju daljeg intenziviranja vojnih operacija, posebno ako se otkriju dodatni objekti koji se navodno koriste za skladištenje oružja.
U ovom trenutku, političko rukovodstvo Libanona suočeno je s dvostrukim pritiskom – s jedne strane se traži odlučan odgovor na napade, dok s druge mora ostati unutar okvira međunarodnog prava i diplomatije. Sve dok se strane ne obavežu na dosljedno poštovanje ranijih dogovora, prostor za mirne pregovore će se sužavati.
Na kraju, jasno je da aktuelna situacija zahtijeva hitno posredovanje međunarodnih snaga, kako bi se spriječio još veći haos u regionu. Ukoliko se ne osigura prekid ovakvih napada i povratak za pregovarački sto, Bliski istok bi se ponovo mogao naći na ivici sveobuhvatnog oružanog sukoba, s katastrofalnim posljedicama ne samo za direktno pogođene zemlje, već i za širu globalnu sigurnost.
