Ne voliš je više nego mene jer ja sam bila tvoj slobodni izbor, ona je beg… Beg od mene umorne, jer priznajem ti, umorna sam svaki dan… od posla, od kuće, od dece.Rekao je samo: “Desila mi se ljubav”. Znala sam da je to kraj, sve ono što se u meni trebalo srušiti srušilo se. Nije se “desilo”, nije ovog trenutka i nije preko noći…već dugo se rušili baš kao što to njegovo “desilo se” se nije “desilo”. Krenula sam prema njemu, vratio se korak unatrag kao da se boji da ću ga udariti, nasmijala sam se… Uzela sam mu ruku i rekla “Hajde da sjednemo, imam samo jedno pitanje za tebe”. Sjeo je i gutajući knedlu u grlu upitala sam: “Voliš je kao mene nekad”?Spustio je glavu i rekao da voli, možda čak i više. Ne, ne voliš je i nikad više nećeš voljeti kao mene. Mene si volio slobodnim srcem i razumom. Mene si volio bez obveza i stresa. Voliš je kukavički čim kažeš da se ‘desila’, nije se desila jer ljubav se ne dešava. To su sati sjedenja s nekim, milijun izgovorenih riječi, tisuće malih dodira, stotine velikih.Nije se ‘desila’. Odabrana je kao što si ti meni bio odabran, kao što sam ja tebi u masi drugih bila odabrana. Ne voliš je više nego mene jer ja sam bila tvoj slobodni izbor, ona je beg…Beg od mene umorne, jer priznajem ti, umorna sam svaki dan… od posla, od kuće, od dece. Priznajem ti, zapostavila sam te i nemam mnogo vremena da se dotjeram za tebe ili ti spremim omiljeno jelo.

Priznajem ti, nekad se ne sviđam ni sama sebi. Ne voliš je više nego mene jer meni si dolazio iz svijeta u kojem si postojao samo ti i tvoja tišina, iz svijeta u kojem nije bilo neprospavanih noći u kojima deca plaču, u kojem nije bilo brige oko računa. Meni si dolazio da zajedno stvorimo nemir, taj isti nemir iz kojeg si bežao njoj.Zato me nemoj vrijeđati kad kažeš da se ljubav desila, nemoj vrijeđati naše zajedničke godine. Ne ljutim se, ne… ja sam jednostavno slutila kraj već dugo. Samo što je tako teško bilo prevaliti tu riječ preko usta. Negdje duboko u meni postojao je i klišej da sam i ja možda kriva, jer za sve je potrebno dvoje.Samo znaš, ja bih sve ovo opet ponovila i našu ljubav i naše nemire, bilo je doista lijepo i pamtim samo lijepe stvari. Znaš ne plašim se više. Moj strah da te ne izgubim nestao je kad sam zapravo shvatila da sam te izgubila ima već duže vrijeme.Znaš, jednom ako mi se “desi” taj nikad neće biti ti. To nikad neće biti kao ovo sad jer nikad više toliko neću moći dati od sebe i nikad više mi nijedan muškarac neće biti bitniji od mene.

Izvor: 24sata.hr