Izetbegović s Vlašića: Poruke o otporu, sjećanju i budućnosti Bosne i Hercegovine
Na Vlašiću je danas održana manifestacija “Dani pobjede, dani ponosa – Galica 2026”, povodom koje je predsjednik SDA Bakir Izetbegović uputio niz poruka o ratnom naslijeđu, ulozi Armije Republike Bosne i Hercegovine i savremenim političkim izazovima u državi. Njegovo obraćanje bilo je istovremeno podsjetnik na teške godine agresije i politička poruka upućena svima koji, kako je naglasio, i dalje zagovaraju podjele Bosne i Hercegovine.
Govoreći pred prisutnima, Izetbegović je istakao da se ljudi koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom ne smiju potcjenjivati, bez obzira na to kakve političke poruke dolaze iz centara moći ili od onih koji prizivaju nove teritorijalne i etničke granice. Prema njegovim riječima, historija je već pokazala da je bosanskohercegovačko društvo sposobno da se odupre pritiscima, čak i onda kada su okolnosti bile gotovo beznadežne.
Upravo zato je, kako je rekao, važno da se pamti cijena slobode i da se o njoj govori otvoreno i odgovorno.
Posebno se osvrnuo na 1992. godinu i početak rata, podsjećajući na ogroman nesrazmjer u naoružanju između napadnute Bosne i Hercegovine i tada mnogo snažnijeg agresora. Naglasio je da je zemlja bila pod embargom na oružje, dok su protivnici raspolagali tenkovima, topovima i kompletnom ratnom infrastrukturom. Uprkos tome, kazao je, odbrana je organizovana gotovo od nule, a otpor koji je pružen u kolektivnom sjećanju ostao je zapamćen kao “čudo bosanskog otpora”.
Izetbegović je poručio da nijedna istorijska knjiga ne može sasvim obuhvatiti sve ono što je tada učinjeno kako bi se odbranila država i narod.
U tom kontekstu, podsjetio je i na ulogu Armije Republike Bosne i Hercegovine, koju je opisao kao snagu koja je izdržala teret nezamislive nepravde i koja je, uprkos slabijoj opremljenosti, uspjela sačuvati ideju države. Po njegovim riječima, borba te generacije nije bila samo vojna, nego i civilizacijska, jer je predstavljala otpor pokušaju da se uništi jedan narod i njegovo pravo na postojanje.
Takav otpor, naglasio je, ne treba posmatrati samo kroz prizmu ratnih operacija, nego i kao dokaz političke i moralne izdržljivosti bosanskohercegovačkog društva.
Jedan od najemotivnijih dijelova govora bio je posvećen oslobađanju Vlašića u martu 1995. godine. Izetbegović je podsjetio na trenutak kada je na televizijskom tornju podignuta zastava s ljiljanima, što je za mnoge postalo simbol preokreta i pobjede nakon dugih godina odbrane. Taj čin, kako je rekao, nije bio samo vojni uspjeh, već i snažna poruka da Bosna i Hercegovina nije pokorena.
Posebnu počast odao je generalu Mehmedu Alagiću, kao i svim poginulim pripadnicima Armije RBiH koji su dali živote za slobodu zemlje.
“Neka je rahmet na dušu generala Alagića, na dušu svih koji su položili živote, na dušu svih koji su branili”, poručio je Izetbegović, naglašavajući da se sjećanje na šehide i poginule borce ne smije svesti na formalne komemoracije. Prema njegovom stavu, njihova žrtva je temelj današnje države, a dužnost današnjih generacija jeste da taj temelj čuvaju kroz političku zrelost, društvenu odgovornost i međusobno poštovanje.
U takvim porukama, kako je rekao, nema mjesta zaboravu niti relativizaciji onoga što se dogodilo tokom agresije.
Izetbegović se osvrnuo i na današnje političke rasprave o budućnosti Bosne i Hercegovine, posebno na ideje koje podrazumijevaju unutrašnje podjele i slabljenje državnih institucija. Prema njegovim riječima, oni koji takve politike zagovaraju često stvaraju privid snage, ali ih historija ne potvrđuje. “Nikada niste bili jači od bh. patriota, ni 1992.
niti danas”, poručio je, dodajući da se za Bosnu i Hercegovinu ne može uspješno voditi politika zasnovana na strahu, ucjenama ili stalnom produbljivanju etničkih i teritorijalnih razlika.
U svom obraćanju podsjetio je i na riječi rahmetli Alije Izetbegovića iz 1991. godine, koje su se odnosile na upozorenja o posljedicama crtanja novih granica i pokušaja razbijanja Bosne i Hercegovine. Te poruke, kako je rekao, nisu izgubile na aktuelnosti ni danas, jer se i dalje pojavljuju političke ideje koje, umjesto jačanja institucija i zajedničkog života, nude nove podjele.
Izetbegović je naglasio da Bosanci i Hercegovci različitih nacionalnosti nisu jedni drugima neprijatelji, već da su pravi neprijatelji oni koji ih pokušavaju zavaditi i odvesti zemlju nazad.
Posebno je naglasio da političke opcije koje blokiraju razvoj, oporavak i napredak zemlje direktno utiču na svakodnevni život građana, naročito mladih koji sve češće napuštaju Bosnu i Hercegovinu u potrazi za stabilnijim prilikama. U tom smislu, njegova poruka nije bila usmjerena samo na prošlost, nego i na budućnost.
Ako država želi zadržati nove generacije, rekao je, mora ponuditi ambijent u kojem će se vrijednovati rad, sigurnost i dostojanstvo, a ne stalna politička kriza i nepovjerenje među ljudima.
Na kraju, Izetbegović je pozvao na slogu, saradnju i međusobno poštovanje, poručivši da je to dug prema šehidima i svim poginulim borcima. Istakao je da nesloga može biti jednako razorna kao i oružani napad, pa čak i opasnija u vremenu kada se država pokušava oslabiti iznutra. “Budimo složni, poštujmo se.
Nesloga je opasnija od embarga i agresije”, zaključio je, ostavljajući poruku da se budućnost Bosne i Hercegovine ne može graditi bez zajedništva, odgovornosti i trajnog čuvanja uspomene na one koji su je branili.
Manifestacije poput ove na Vlašiću, osim što podsjećaju na važne ratne događaje, imaju i šire društveno značenje jer okupljaju veterane, porodice poginulih boraca, predstavnike javnog i političkog života te mlađe generacije koje rat nisu doživjele. Upravo zbog toga, govor o prošlosti nije samo obnavljanje sjećanja, nego i podsjećanje na to koliko su državnost, sloboda i mir krhke kategorije.
U današnjim političkim okolnostima, poruke sa Galice dobile su dodatnu težinu kao poziv na razboritost, institucionalnu odgovornost i očuvanje jedinstvene Bosne i Hercegovine.
