Porod Jasne Borovačkić iz Banovića koja živi u Luksemburgu, pretvorio se u pravu borbu za život nakon što je zbog komplikacija izazvanih prvim carskim rezom, urađenim u UKC-u Tuzla, jedva preživjela.
O svojoj teškoj životnoj priči odlučila je javno govoriti, kako bi, kaže, druge žene znale s čim se suočavaju i kakve posljedice mogu uslijediti – piše Crna-Hronika.
Porod je bio na UKC Tuzla a druga operacija bila je u Luksemburgu.
„Sve se zakomplikovalo“
Iako je porod carskim rezom u početku tekao normalno, ubrzo je uslijedio šok. Kada je beba položena majci na prsa, doktori su shvatili da ne mogu zaustaviti krvarenje.
– „Jedina opcija bila je da mi izvade maternicu. Moj muž i ja smo se samo pogledali, i on je rekao: ‘Ako je to jedino rješenje, vadite, samo je spasite’“, prisjeća se Jasna.
Prva operacija završila je uklanjanjem maternice, a samo dan kasnije uslijedila je još jedna – višesatna i krajnje rizična. Hemoglobin joj je bio spao na kritičnih 2, a doktori su morali hitno reagovati.
Ad Placeholder: article_4
„Soba je bila puna doktora i sestara. Pokušavali su mi staviti braunilu, vene su pucale, ja sam plakala, muž je plakao. Pogledala sam svog sina dok su me odvozili i samo sam zamolila Boga da mi podari još jedan dan“, ispričala je.
Stravičan nalaz nakon prvog carskog reza
Doktori su otkrili da je komplikacije prouzrokovao njen prvi carski rez u Tuzli.
„Tada me nisu dobro zašili i godinama su se stvarale izrasline koje su zahvatile maternicu i okolne organe. Maternica mi je bila doslovno zalijepljena za leđa i stomak. Doktor je rekao da im nije jasno kako sam uopšte mogla zatrudnjeti i iznijeti trudnoću.
Da se ovo nije sada otkrilo, za nekoliko godina bih podlegla“, kazala je Jasna.
Trauma i dug oporavak
Jasna priznaje da je, pored fizičke boli, pretrpjela i ogromnu psihičku traumu. „Bila sam mrtva, a živa. Sanjam operacione sale, svjetla, krv. Plačem, srce mi lupa, a sve to osjeća i beba jer ga dojim. Morat ću dugo raditi s psihologom da ovo prevaziđem“, otkriva.
U bolnici gdje se porodila imala je, kaže, ogromnu podršku osoblja – psihologa, medicinskih sestara i ljekara koji su je obilazili svakih pola sata.
„Za razliku od Tuzle, gdje su galamili na mene i gdje sam satima čekala pomoć dok sam povraćala, ovdje su me njegovali, češljali, hranili i bodrili.“
Pravna borba
Jasna i njen suprug razmišljaju da tuže doktoricu koja je radila njen prvi carski rez.
„Ne želim je još imenovati, čekam da se oporavim. Ali ja nisam jedina kojoj su ovo uradili – već mi se javilo nekoliko žena sa istim problemom. Čak je i jedna žena iz moje porodice preminula zbog istih komplikacija“, tvrdi Jasna.
„Hamza je moj spas“
Uprkos svemu, Jasna ističe da je zahvalna na svemu što ima. „Moj sin Hamza je poslat od Boga da me spasi. Da nisam zatrudnjela, ništa se ovo ne bi otkrilo i za nekoliko godina bih umrla. Imam najdivnijeg muža i zdravu djecu – oni su moja snaga.“
Jasna je danas kod kuće, uz svakodnevnu pomoć babice i nastavak liječenja s psihologom.
Odlučna je da o svom slučaju govori javno, kako bi se spriječilo da druge žene prođu kroz isto prenosi crna-hronika
