Odrasla sam u muslimanskoj porodici, ali sam s vremenom zamrzila islam i muslimane. Nisam bila sretna što me zovu muslimankom. Porodica je na mene gledala s zgražanjem i govorila da izazivam probleme. Nisam htjela da klanjam namaz i mrzila sam hidžab. Htjela sam da letim slobodna kao ptica, da se družim sa suprotnim polom i da noći provodim na ludim ‘partyijima’.Međutim, moja mama nikad nije digla ruke od mene. Štaviše, nagonila bi me da klanjam i podsticala da se pokrijem. Tjerala bi me da redovno učim jutarnji i večernji zikr i učim Kur’an. Tjerala me da radi zaštite učim sure Ihlas, Felek i Nas.Mama je jednom pozvana na vjenčanje našeg rođaka, koje se održavalo u selu udaljeno dan vožnje vlakom. Odbila sam da idem s njom. Do zadnjeg trenutka me je upozoravala i uporno tražila da učim dove i Kur’an, klanjam namaz i pokrijem se kad krenem na fakultet. Rekla je:“Ostavljam Allaha da te čuva, i dovoljan je On kao svjedok tvojih djela, iskrenosti i želja.“Nakon toga je otišla. Njen odlazak je značio dolazak zabave u moj život. Unaprijed sam isplanirala šta planiram raditi. Prijateljice su me pozvale da kod njih prespavam. Tamo će biti plesa, muzike i zabave!
Bila sam van sebe od sreće. Te večeri, došle su po mene s automobilom. Međutim, nije sve išlo kako treba. Čim sam ušla u stan osvijetljen samo svijetlom svijeća, osjetila sam se neugodno, uplašeno. Šta li mi to spremaju, nešto ovdje nije u redu. Srce mi je počelo jače lupati. Obećale su mi da će na druženju biti samo djevojke, ali tamo su bili i mladići! Ja Allah, u kakav sam se to problem uvalila! Tada sam osjetila radost jer sam poslušala majku, proučila dove i na zabavu došla u hidžabu. Klanjala sam i akšam na vrijeme.
Nadia, moja prijateljica i domaćin, se okrenula k meni i rekla: „Hajde, hajde“. Ispružila je ruke ka mojoj marami, rekavši: „Svuci s sebe ovu odvratnu stvar i dođi da uživamo!“ Branila sam svoj hidžab. Nadia je bila obučena u majicu dubokog izreza i veoma kratku suknju. Rekoh ljubazno: „Udobno mi je i ovako, Nadia.“Njeni roditelji su imali bungalov u otmjenom dijelu grada. Međutim, ona ih je napustila i iznajmila stan u jednoj zgradi.Muzika je glasno odjekivala. Uskoro, svi su plesali u parovima. Mladić po imenu Ryan nije imao nikoga s kim bi plesao, i počeo se približavati meni! Pružio mi je ruku, ali ja sam svoje držala iza leđa. Znala da mi Allah pomaže da se udaljim od zlih želja (za kojima sam nekada toliko žudila). Tada je Ryan sjeo do mene. Uhvatila me panika, šta da radim, kako da pobjegnem odavde!?Ustala sam, čvrsto odlučna da idem. Uhvatio me za rame, pokušao me spriječiti, ali sam ga odgurnula. Na moje iznenađenje, premda sam ga blago odgurnula, Ryan je pao na tlo i izgubio svijest.Nadia se razbijesnila. Upalili su svjetla. Pokušali su osvijestiti Ryana, umivali su ga vodom. Ali je on je preminuo! Srce mu je prestalo kucati!Svi su bili van sebe! Vidjela sam boce otrovnog alkohola poredane na stolu na terasi. Glavni cilj te zabave je trebao biti zinaluk, a većina tih mladića i djevojaka su bili muslimani! Pokušali su da poljuljaju moju vjeru, jer su svoju već ubili. Razmislimo o tome kako se je Ryanov život okončao, pri običnom pokušaju da dodirne ženu!Osjetila sam sreću i zahvalnost Allahu Koji mi je podario tako divnu majku koja me zaštitila štitom islama i odgojila kao čednu ženu. Taj trenutak je bio prekretnica u mom životu.(Na temelju istinite priče sa imenima promijenjenim radi zaštite identiteta).Ryanova smrt je bila znakom upozorenja svima nama.
Autor: Ummu Muhammed Izvor: www.hibamagazine.com Preveo: Nedim Botić Portal Svjetlo Dunjaluka
