U Bosni i Hercegovini se politički sukobi često usmjereni na pitanja transparentnosti i odgovornosti, a jedan od recentnih slučajeva koji je izazvao pažnju javnosti uključuje Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova, i njegovu praksu dodjele diplomatskih pasoša. Safet Kešo, zastupnik iz redova Stranke demokratske akcije (SDA), već duže vrijeme postavlja pitanja o dodjeli tih pasoša, ali se suočava s neodgovaranjem i kašnjenjem od strane ministra Konakovića, što dodatno podgrijava sumnje u vezi s postupcima na tom polju. Kešo je istakao da još uvijek nije dobio odgovor na svoja pitanja koja je postavio prije više od dva mjeseca, a koja se odnose na to kome su sve diplomatski pasoši dodijeljeni i na temelju kojih kriterija.
U svom zahtjevu, Kešo je naglasio nekoliko ključnih pitanja koja mu nisu bila jasno odgovorena. Prvo, zanimalo ga je da li su među onima koji su dobili diplomatske pasoše i privrednici koji su finansirali stranku NiP (Narod i pravda), čiji je lider upravo Konaković. Također, postavio je pitanje o mogućim osobama s pravnim problemima ili sudskim sporovima, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u drugim državama, koji su mogli dobiti ovaj povlasteni dokument. Na kraju, Kešo je pitao i da li je postojeći postupak dodjele pasoša uopće u toku za neke osobe koje bi uskoro mogli biti obuhvaćeni.
Konaković je bio obavezan da odgovori na Kešova pitanja unutar 15 dana, ali je prošlo već dva mjeseca, a odgovor nije stigao. Kešo je izrazio sumnju u razlog ovolikog kašnjenja, pretpostavljajući da bi odgovori mogli biti “komplicirani” i da možda nisu jasni, što bi moglo objasniti takvo ponašanje. Ipak, Kešo ostaje strpljiv, ističući da će insistirati na odgovoru jer smatra da javnost ima pravo znati ove informacije.
Prema informacijama koje je Kešo iznio, postoji zabrinutost zbog toga što ministar Konaković navodno dodjeljuje diplomatske pasoše u opasnoj nedostatnoj transparentnosti, koja bi mogla imati dugoročne političke i pravne posljedice. Kešo upozorava da transparentnost u procesu dodjele diplomatskih pasoša nije samo pravna dužnost, već je i od esencijalne važnosti za smanjenje mogućih koruptivnih radnji. Ako bi se svaki pasoš izdavao uz odgovarajuće obavještavanje javnosti i objašnjenje razloga, građani bi mogli bolje razumjeti je li taj postupak vođen interesima države ili, pak, osobnim, stranačkim ili čak obiteljskim interesima, što bi moglo značiti zloupotrebu moći.
U kontekstu ovog pitanja, Kešo je ukazao na to da bi transparentnost dala javnosti priliku da vidi stvarne motive za dodjelu svakog pasoša i da provjeri da li je ministar zaista djelovao u najboljem interesu države ili su postojali neki drugi razlozi. Ovaj problem je postao vrlo važan jer pokazuje širinu političkih tenzija u zemlji, u kojoj nepostojanje odgovornosti i neodgovaranje na postavljena pitanja od strane javnih dužnosnika postaju sve češća praksa. To se ne odnosi samo na Konakovića, već i na druge ministre, koji također često izbjegavaju ili kasne s odgovorima na pitanja zastupnika u Parlamentu Bosne i Hercegovine.
Nadalje, Kešo je u svom obraćanju istakao da nepostojanje odgovora na ovako važna pitanja može stvoriti osjećaj nesigurnosti među građanima, koji imaju pravo znati kako se upravlja njihovim resursima, posebno kada je riječ o tako ozbiljnom pitanju kao što je dodjela diplomatskih pasoša. Dodjela pasoša se smatra povlasticom koja ne smije biti iskorištena za političke ili privatne svrhe, jer bi to moglo ugroziti kredibilitet same institucije i štetiti ugledu zemlje. Takvi postupci mogu izazvati daljnju sumnju u integritet političkog sistema i njegovih aktera, jer građani moraju imati povjerenje u svoje institucije.
Zaključno, pritisak na vlasti da budu transparentne u svojim radnjama i da odgovaraju na pitanja koja se postavljaju imat će ključnu ulogu u jačanju demokratskih principa u Bosni i Hercegovini. Javna odgovornost političara, naročito onih na visokim funkcijama, postaje sve važnija u kontekstu slabe političke kulture i moralnih dilema s kojima se zemlja suočava. Na kraju, iako Kešo nije dobio odgovore koje je tražio, pitanje transparentnosti u političkim procesima, uključujući dodjelu diplomatskih pasoša, svakako zaslužuje daljnje istraživanje i razmatranje.
