Nova osnovica, veće plate i stari problem nejednakosti u institucijama BiH
U Bosni i Hercegovini ponovo se otvorila tema koja gotovo uvijek izaziva burne reakcije javnosti: rast plata državnih funkcionera u trenutku kada veliki broj građana svakodnevno osjeća posljedice inflacije, skuplje hrane, energenata i stanovanja.
Povećanje osnovice za obračun plata u institucijama BiH, koja je sa 630 porasla na 690 KM, ne znači više primanja samo za državne službenike, policiju i pripadnike Oružanih snaga, nego i za izabrane i imenovane zvaničnike, čija su mjesečna primanja već dugo predmet javne polemike.
Prema informacijama koje su objavljene u prilogu Federalne televizije, funkcionerima na državnom nivou plate će porasti za najmanje oko 600 KM, dok će pojedini dužnosnici, posebno oni na vrhu parlamentarne i izvršne vlasti, dobiti i osjetno veće iznose. To znači da se efekat povećanja ne osjeća jednako u svim kategorijama zaposlenih, jer isti rast osnovice za nekoga znači nekoliko desetina maraka, a za nekoga nekoliko stotina ili čak više od toga.
Upravo zato ova odluka ponovo otvara pitanje pravednosti postojećeg modela obračuna plaća.
Suština problema leži u tome što se u institucijama Bosne i Hercegovine koristi jedinstvena osnovica za obračun primanja svih zaposlenih, a konačna plata zavisi od koeficijenta radnog mjesta. Takav sistem je u teoriji jednostavan, ali u praksi proizvodi velike razlike. Kada osnovica poraste, rastu i plate onih na najnižim platnim razredima, ali istovremeno i primanja funkcionera s visokim koeficijentima, i to automatski, bez dodatne političke odluke.
Zbog toga se svako povećanje osnovice u javnosti često doživljava kao direktno povećanje već visokih plata političke elite.
Kako je došlo do promjene osnovice
Prema navodima iz medijskih izvještaja, ranije ograničenje kojim su plate funkcionera bile zamrznute više se ne primjenjuje nakon izmjena zakona i usvajanja budžetskih rješenja. Posebno se ističe odredba prema kojoj se nova osnovica primjenjuje od narednog mjeseca nakon usvajanja Zakona o budžetu institucija BiH i međunarodnih obaveza.
Drugim riječima, kada se budžet usvoji i kada nova osnovica stupi na snagu, sistem automatski počinje da računa više iznose za sve koji su obuhvaćeni ovim modelom.
U tumačenju Ministarstva finansija i trezora BiH, kako je preneseno u medijima, prethodno ograničenje odnosilo se na raniji budžetski period, dok su kasnije zakonske izmjene otvorile prostor za novi obračun. Takvo objašnjenje je formalno pravno jasno, ali ne smanjuje političku osjetljivost cijele priče.
Građani uglavnom ne gledaju tehničke detalje zakona, već rezultat: u vrijeme kada se govori o štednji i fiskalnoj disciplini, primanja onih na vrhu državnog aparata i dalje rastu gotovo bez otpora.
Ono što dodatno pojačava nezadovoljstvo jeste činjenica da se povećanje ne odnosi samo na političare. Više plate dobit će i dio administracije koji je vezan za političke funkcije, uključujući šefove kabineta, savjetnike i sekretare, u zavisnosti od njihovih koeficijenata.
Time se stvara dojam da se širi krug ljudi iz državnog aparata indirektno koristi od svake korekcije osnovice, dok se istovremeno za obične radnike i penzionere gotovo uvijek traži mnogo više vremena da bi osjetili stvarno poboljšanje životnog standarda.
Jaz između politike i svakodnevnog života
Politička analitičarka Tanja Topić upozorava da ovakve odluke dodatno produbljuju jaz između onih koji odlučuju i većine stanovništva koja od tih odluka nema gotovo nikakvu direktnu korist. Kako ističe, dio društva živi u svijetu visokih plata, službenih putovanja, privilegija i budžetske sigurnosti, dok ogromna većina građana svakog mjeseca računa kako da pokrije osnovne troškove života.
Taj osjećaj udaljenosti između vlasti i stvarnosti možda je i najveći razlog zašto ovakve vijesti izazivaju toliku gorčinu u javnosti.
Sličan stav iznijela je i urednica portala Istina.media Kristina Perić, koja smatra da je domaća politika sve manje povezana s realnim problemima ljudi.
U centru tih kritika nalazi se pitanje koje se u Bosni i Hercegovini ponavlja godinama: zašto plate političara rastu gotovo automatski, dok se o boljim uslovima života za građane govori sporije, opreznije i često bez konkretnih rezultata? Upravo ta razlika između brzine kojom rastu politička primanja i sporosti reformi koje bi trebale poboljšati život običnih ljudi stvara duboko nepovjerenje prema institucijama.
Građani se suočavaju s vrlo konkretnim izazovima: rastu cijene namirnica, kirija, grijanja, lijekova i prevoza, dok plate u mnogim sektorima ne prate taj tempo. U takvom ambijentu svaka informacija o povećanju primanja funkcionera doživljava se kao simbol nejednakosti. Nije riječ samo o iznosu, nego o poruci koju sistem šalje.
Ako su budžetska sredstva ograničena, mnogi se pitaju zašto je prioritet upravo povećanje primanja onima koji već imaju najviše sigurnosti i privilegija.
Širi ekonomski kontekst i održivost budžeta
Ekonomistica Svetlana Cenić ovu temu posmatra iz šireg ekonomskog ugla i upozorava da se ne može govoriti o rastu plata u javnom sektoru bez pitanja kako stoji realna ekonomija. Ona podsjeća na pad zaposlenosti u industriji, slabe investicije, nedovoljno razvijeno tržište kapitala i nisku produktivnost. U takvom okruženju, povećanje budžetskih izdataka za plate funkcionera ne izgleda kao razvojna mjera, nego kao još jedno opterećenje sistema koji već pokazuje znake slabosti.
Prema podacima navedenim u medijskom prilogu, samo tokom devet mjeseci prošle godine za plate i naknade državnih parlamentaraca izdvojeno je više od 3,5 miliona KM. Kada se na to dodaju primanja članova rukovodstava, savjetnika, sekretara i drugih povezanih službi, ukupni trošak postaje još veći. To nije zanemariv iznos u zemlji u kojoj se godinama raspravlja o finansiranju javnih usluga, infrastrukture, obrazovanja i zdravstvenog sistema.
Najveći problem je u tome što ovakav model ne pravi jasnu razliku između potrebe da se korektno nagrade službenici i policajci s nižim platama i činjenice da isti mehanizam podiže i plate onih koji su već na samom vrhu platne ljestvice. Kada se osnovica poveća, efekat je automatski i širok, ali ne i socijalno neutralan.
Upravo zato se sve češće postavlja pitanje da li bi Bosna i Hercegovina trebala razmotriti drugačiji model obračuna koji bi zaštitio najniža primanja, a ograničio rast najviših.
Da li je potreban drugačiji sistem obračuna plata?
Trenutni model omogućava da svako povećanje osnovice proizvede isti matematički efekat, ali ne i isti društveni. Zaposleni s nižim koeficijentima dobijaju relativno skromno povećanje, dok funkcioneri sa znatno većim koeficijentima ostvaruju osjetno veće iznose. To znači da se u praksi stalno ponavlja ista priča: kada država želi korigovati plate onima na dnu sistema, ona istovremeno i bez dodatne rasprave povećava primanja vrhu sistema.
Takav pristup je za mnoge građane simbol institucionalne nepravde.
Zbog toga se sve češće govori o potrebi da se uvede precizniji i pravedniji model, možda s različitim osnovicama ili sa zaštitnim mehanizmima koji bi spriječili automatski rast najviših plata. Bez takve promjene, svako buduće povećanje osnovice, ma koliko bilo opravdano zbog inflacije ili tržišnih uslova, ponavljaće isti efekat i izazivati isti politički problem.
U zemlji u kojoj je povjerenje u institucije već slabo, takva pitanja nisu samo tehnička, nego duboko društvena i politička.
Na kraju, priča o rastu plata bh. funkcionera nije samo priča o brojkama. To je priča o odnosu vlasti prema građanima, o prioritetima budžeta i o tome kako institucije vide pravdu u raspodjeli javnog novca. Dok jedni računaju koliko će im nova osnovica donijeti više na račun, drugi razmišljaju kako da prežive mjesec.
Upravo u tom kontrastu leži razlog zašto ova tema iznova izaziva snažne reakcije i zašto će, bez ozbiljnijih reformi, vjerovatno i dalje biti jedan od najosjetljivijih političkih problema u Bosni i Hercegovini.
Izvor: Federalna.ba
Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
