Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, izazvao je snažnu reakciju Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, svojim nedavnim izjavama koje su se odnosile na političko stanje u BiH, međuentitetske odnose i stavove vlasti RS prema Srbiji. Komšić je osudio politiku koja se, po njegovom mišljenju, sve više okreće Srbiji i na tome temeljio svoj kritički stav prema Miloradu Dodiku i drugim političarima iz Republike Srpske.
Komšić je u svojoj izjavi, govoreći o Miloradu Dodiku, spomenuo činjenicu da on i drugi politički zvaničnici iz RS-a posjeduju nekretnine u Srbiji, dok rijetko ili nikako ne šalju mlade u Sarajevo ili Banja Luku na studije. Umjesto toga, obrazovanje mladih se često usmjerava prema Beogradu i Novom Sadu, što, prema njegovom mišljenju, pokazuje da politička elita RS-a svoju budućnost vidi u Srbiji. Komšić je također naglasio kako je ovo obilježavanje Dana državnosti Republike Srbije, koje je postalo sve učestalije među političkim liderima RS-a, znak njihova sve većeg okretanja prema Srbiji. Prema njegovim riječima, “između Bosne i Hercegovine i Srbije politička elita RS-a radije bira Srbiju.”
Komšić je također spomenuo da, ukoliko političari iz RS-a žele napustiti Bosnu i Hercegovinu, mogu to učiniti na granici između BiH i Srbije, konkretno na prijelazima Rača i Karakaj. Ovaj stav pokazuje njegovu zabrinutost da politika RS-a ne doprinosi jačanju države Bosne i Hercegovine, već potkopava njezin suverenitet. Komšić je u svom odgovoru naglasio da je Bosna i Hercegovina dom i za sve Srbe, i da je ona “bolja od Srbije” za one koji žele ostati u njoj.
Ove izjave izazvale su žestoku reakciju Nenada Stevandića, koji je optužio Komšića za ekstremizam i nazvao ga “tzv. bošnjačkim Hrvatom”. Stevandić je također reagirao na Komšićeve tvrdnje o “mordoru” koji se navodno gradi u Sarajevu prema RS-u. On je istaknuo kako nije jasno zašto se takav ton koristi kada Srbi u BiH samo žele obilježavati svoje istorijske datume, čuvati svoju kulturnu baštinu i pozivati na saradnju među narodima. Stevandić je spomenuo kako granice između entiteta nisu prepreka za Srbe, jer su oni “isti narod” s obje strane granice. “Granice nisu bitne”, rekao je Stevandić, naglašavajući da su Srbi u BiH povezani i da bi trebali surađivati unutar svojih zajedničkih interesa, umjesto da se upuštaju u političke sukobe.
Stevandić je također poručio Komšiću da se “okanimo budalaština” i pozvao na mirnu koegzistenciju, ističući kako je bolji život u miru nego u ratnim uvjetima. U njegovoj izjavi prisutna je jasna želja za smanjenjem napetosti i za okretanjem budućnosti prema stabilnijem suživotu, kako bi generacije koje dolaze uživale u miru koji prethodne nisu imale.
Ova situacija, koja je izazvala uzavrelu političku debatu, ukazuje na duboke podjele koje postoje između političkih lidera u BiH, naročito između predstavnika Bošnjaka i Srba. Komšić i Stevandić predstavljaju dva suprotstavljena stava: Komšić, koji smatra da bi BiH trebala ostati jedinstvena, te Stevandić, koji zastupa stavove o snažnijim vezama s Republikom Srbijom i jačanju entitetske autonomije. Iako se razlike između njih mogu činiti nepremostivima, obje strane dijele brigu za budućnost Bosne i Hercegovine, iako na različite načine.
Ovaj politički okvir, u kojem se raspravlja o pitanju “kuda ide Bosna i Hercegovina”, također ukazuje na važnost međusobnog razumijevanja i dijaloga među različitim političkim i etničkim grupama unutar zemlje. Bez obzira na to koji stav bio ispravan, jasno je da BiH treba stabilnost i kooperaciju kako bi osigurala mirnu i prosperitetnu budućnost.
Za zaključak, oštre reakcije između Komšića i Stevandića samo su još jedan u nizu simptoma dubokih političkih razlika unutar Bosne i Hercegovine. Iako se politički diskurs može činiti napetim i često konfliktno usmjerenim, ključno je nastaviti dijalog kako bi se pronašlo rješenje koje bi omogućilo stabilnost i harmoniju u zemlji, uz poštovanje različitih identiteta i interesa svih naroda.
