Zvornik obilježen uznemirujućim scenama nakon smrti Ratka Mladića
Večeras su iz Zvornika stigli snimci koji su izazvali snažne reakcije javnosti širom Bosne i Hercegovine. U samom gradskom jezgru, nedaleko od džamije koja se nalazi u centru grada, zabilježena je kolona ljudi koja je prolazila ulicama dok su pojedinci uzvikivali parole u čast Ratku Mladiću, pravosnažno osuđenom ratnom zločincu.
Ovakav prizor, posebno u gradu koji je tokom rata pretrpio teška razaranja i duboke ljudske tragedije, ponovo je otvorio bolna pitanja odnosa prema prošlosti, ratnim zločinima i javnom prostoru u kojem se veličaju simboli nasilja.
Ratko Mladić je danas preminuo u Haagu u 85. godini života, nakon godina provedenih iza rešetaka na osnovu presude međunarodnog suda za najteže zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njegovo ime već decenijama izaziva tugu, bijes i osjećaj nepravde kod preživjelih žrtava i porodica ubijenih.
Zbog toga svaki pokušaj javnog slavljenja takve osobe u bosanskohercegovačkom društvu ne predstavlja samo političku provokaciju, nego i duboko moralno vrijeđanje onih koji su izgubili najmilije i koji i dalje žive s posljedicama rata.
Snaga ovih snimaka ne leži samo u činjenici da je kolona prolazila kroz centar grada, nego i u simbolici mjesta kroz koja je prolazila. Prolazak pored džamije, u trenutku kada se skandiralo čovjeku osuđenom za zločine nad civilima, dodatno pojačava osjećaj uznemirenosti i poniženja.
U društvu koje je još uvijek opterećeno dubokim etničkim podjelama, ovakvi prizori ne djeluju kao spontani izlivi emocija, već kao svjesna demonstracija netrpeljivosti i negiranja tuđe patnje.
Posebno zabrinjava činjenica da se u koloni nalazio i veći broj djece. To otvara ozbiljno pitanje o tome kakve se poruke prenose najmlađima i na koji način se oblikuje njihovo razumijevanje historije. Djeca koja odrastaju uz glorifikaciju osuđenih ratnih zločinaca riskiraju da naslijede iskrivljenu sliku o ratnoj prošlosti, u kojoj se zločin predstavlja kao razlog za ponos, a žrtve kao statistika ili tuđa priča.
Upravo zato ovakvi događaji nadilaze dnevnu politiku i ulaze u sferu društvene odgovornosti, obrazovanja i kolektivnog pamćenja.
Zvornik je grad sa složenom ratnom i poratnom historijom, grad u kojem su mnoge porodice ostale bez svojih članova, a brojni ljudi i danas nose rane koje nisu zacijelile ni nakon više od tri decenije. U takvom ambijentu, javno veličanje Ratka Mladića ne može se posmatrati kao običan incident.
To je poruka koja produbljuje nepovjerenje među građanima i podsjeća da proces suočavanja s prošlošću u Bosni i Hercegovini i dalje nije ni približno završen. Umjesto civilizacijskog odmakа od ratne retorike, društvo se ponovno suočava s prizorima koji vraćaju sjećanja na devedesete godine.
Šira društvena opasnost od javnog veličanja osuđenih zločinaca
U normalnom demokratskom društvu, osoba pravosnažno osuđena za ratne zločine ne bi mogla biti predmet javnog slavljenja, niti bi takvo ponašanje bilo prihvatljivo u javnom prostoru. Međutim, na Balkanu i dalje postoji duboko ukorijenjen problem selektivnog sjećanja, u kojem se dijelovi društva identificiraju s ratnim vođama bez obzira na sudske presude i dokumentovane zločine. Takva praksa nije samo izraz političke provokacije, već i opasan mehanizam normalizacije ekstremizma.
Kada se zločin romantizira, on prestaje biti upozorenje i postaje model ponašanja.
Međunarodne i domaće institucije godinama upozoravaju da negiranje ratnih zločina i veličanje osuđenih počinilaca direktno ugrožavaju proces pomirenja. U Bosni i Hercegovini, gdje su posljedice rata i dalje prisutne u svakodnevnom životu, ovakvi incidenti proizvode dodatnu traumu kod povratnika, preživjelih žrtava i svih građana koji vjeruju da je mir moguć samo uz poštivanje istine.
Kada se u centru jednog grada skandira ime čovjeka osuđenog za zločine, to nije izolovani ispad, nego signal da društvo i dalje ima ozbiljan problem sa elementarnim vrijednostima.
Reakcije javnosti na ovakve događaje obično su snažne, jer mnogi smatraju da institucije moraju odlučnije reagirati na svaki oblik javnog veličanja ratnih zločinaca. To se odnosi i na sigurnosne službe, i na lokalne vlasti, ali i na obrazovni sistem, koji bi morao stvarati generacije sposobne da razlikuju činjenice od propagande.
Bez jasne osude i bez pravnih posljedica za ovakva ponašanja, javni prostor postaje mjesto u kojem se ekstremizam širi kroz masu, kroz simbole i kroz atmosferu nekažnjivosti.
Važno je naglasiti da ovakve scene ne predstavljaju stav svih građana Zvornika, niti svih ljudi koji žive u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Ipak, sama činjenica da se ovakav skup mogao desiti u centru grada pokazuje koliko je društvo ranjivo na manipulaciju kolektivnim emocijama. Dok jedni pokušavaju graditi normalan suživot i okrenuti se budućnosti, drugi uporno vraćaju region u logiku podjela, mržnje i ratnih simbola.
Upravo zbog toga je potrebno dosljedno insistirati na odgovornosti, istini i javnoj osudi svake vrste veličanja zločina.
Ono što se večeras dogodilo u Zvorniku još jednom pokazuje da rat u BiH nije završen u glavama svih ljudi, iako je oružje odavno utihnulo. Dok porodice žrtava i dalje tragaju za pravdom i dostojanstvenim sjećanjem, javno skandiranje osuđenom ratnom zločincu predstavlja udar na samu ideju ljudskosti. Društvo koje želi naprijed mora jasno reći da nema mjesta za slavljenje onih čije je ime povezano s masovnim stradanjem, progonom i patnjom.
Bez takvog stava, teško je očekivati istinsko pomirenje i trajni mir.
