Oglasi - Advertisement

Disciplinske kazne nakon derbija u Beogradu ponovo otvorile pitanja o sigurnosti, ponašanju navijača i selektivnim reakcijama saveza

Nakon posljednjeg vječitog derbija između Crvene zvezde i Partizana, disciplinski organi Fudbalskog saveza Srbije izrekli su više kazni klubovima zbog niza incidenata na stadionu, ali odluke koje su objavljene izazvale su mnogo više pažnje od same visine sankcija. Razlog za to nije samo pirotehnika, kašnjenje početka utakmice i organizacijski propusti, nego i činjenica da najsporniji detalji utakmice, prema javno dostupnom saopćenju, nisu bili tretirani kao glavni osnov za kažnjavanje.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Upravo tu je nastala nova rasprava o tome kako institucije reaguju na govor mržnje, veličanje ratnih zločinaca i otvorene provokacije koje nadilaze sportski ambijent.

Na tribinama su, prema izvještajima s utakmice, viđene poruke i koreografije koje su izazvale ogorčenje u široj javnosti. Posebno su odjeknuli elementi koji su povezivani s veličanjem Ratka Mladića i s porukama koje se odnose na genocid u Srebrenici. Takvi sadržaji ne predstavljaju samo navijačku provokaciju, nego i ozbiljan društveni problem, jer sportski događaji postaju prostor za širenje ekstremnih političkih i nacionalističkih poruka.

U zemlji i regionu koji i dalje nose teret ratne prošlosti, svaka takva scena ima mnogo šire posljedice od onih na stadionu.

Prema saopćenju Fudbalskog saveza Srbije, Crvena zvezda je novčano kažnjena sa milion dinara, što je oko 8.500 eura, zbog propusta u organizaciji utakmice. Kao razlozi su navedeni neadekvatan pretres navijača pri ulasku na tribine, neopravdano kašnjenje početka susreta i upotreba velike količine pirotehničkih sredstava, naročito topovskih udara.

Uz novčanu kaznu, Zvezdi je izrečena i mjera da jednu prvenstvenu ili kup utakmicu na svom stadionu može odigrati bez prisustva publike, ali ta kazna je određena uslovno na godinu dana. To znači da bi eventualni novi prekršaj mogao aktivirati strožiju sankciju, što je još jedan signal da se disciplinski sistem u ovakvim slučajevima oslanja i na preventivne mjere.

I Partizan je prošao kroz disciplinsku proceduru i kažnjen je zbog unosa i aktiviranja velikog broja pirotehničkih sredstava. U izvještajima je navedeno da je evidentirano čak 36 topovskih udara, što pokazuje koliko je stadion bio ispunjen elementima koji ugrožavaju regularnost i sigurnost utakmice.

Pirotehnika je već godinama jedan od najvećih problema na fudbalskim terenima u regionu, a utakmice visokog rizika, kakav je beogradski derbi, gotovo redovno nose isti obrazac: baklje, dim, detonacije, prekidi i dodatni pritisak na redarsku i policijsku službu. U teoriji, takvi prekršaji bi trebali voditi ka ozbiljnijim i dosljednijim sankcijama, ali praksa često ostavlja utisak da kazne stižu tek kada incidenti već postanu normalizovani dio sportskog spektakla.

Međutim, najviše pažnje javnosti privukao je slučaj FK Novi Pazar. Klub iz Sandžaka kažnjen je sa 400.000 dinara, odnosno oko 3.400 eura, zbog, kako je navedeno, neovlaštenog ulaska 30 osoba u restriktivni prostor radi obavljanja vjerskog obreda. Prema navodima Sportkluba, kao olakšavajuća okolnost uzeto je to da sigurnost učesnika utakmice nijednog trenutka nije bila ugrožena.

Ova odluka je otvorila dodatna pitanja o tome gdje se povlači granica između organizacijskog propusta i prava na vjersku praksu, ali i o tome koliko su sportski savezi spremni da prepoznaju društveni i kulturni kontekst sredine iz koje klub dolazi.

Novi Pazar je klub koji ima snažan identitetski značaj za bošnjačku zajednicu u Sandžaku, pa svaka disciplinska odluka protiv tog kluba dobija i širi simbolički značaj. U takvim slučajevima, javnost ne posmatra samo sadržaj prekršaja, nego i način na koji institucije tretiraju lokalne običaje, vjerske potrebe i posebnosti sredine.

Zato je ova kazna izazvala rasprave o proporcionalnosti sankcija, ali i o tome da li su pravila jednako primijenjena na sve klubove ili postoje različiti kriteriji u zavisnosti od političke i regionalne osjetljivosti teme. Kada se u isto vrijeme relativiziraju poruke mržnje, a strožije reaguje na vjerski obred bez posljedica po sigurnost, opravdano se postavlja pitanje dosljednosti disciplinskog sistema.

Ovaj slučaj ukazuje i na dublji problem sporta na Balkanu: stadioni su već dugo prostor na kojem se prepliću navijačka strast, politika, identitet i historijsko pamćenje. Umjesto da budu mjesto takmičenja, fair-playa i zajedništva, oni često postaju pozornica za poruke koje dijele društvo. Zbog toga kazne poput ovih nisu samo administrativna mjera, nego i test spremnosti sportskih institucija da zaštite osnovne vrijednosti javnog prostora.

Ako se incidenti koji sadrže otvorene političke i nacionalne uvrede tretiraju kao usputni prekršaji, tada se šalje poruka da je granica tolerancije pomjerena mnogo dalje nego što bi smjela biti.

Posebno je važno naglasiti da ovakvi incidenti ne ostaju zatvoreni unutar granica jednog stadiona ili jedne utakmice. Oni se prenose putem medija, društvenih mreža i javnih reakcija, te tako postaju dio šireg društvenog razgovora o odgovornosti, sjećanju i odnosu prema žrtvama ratova devedesetih. Zbog toga se od fudbalskih saveza, klubova i organizatora očekuje mnogo više od formalnog kažnjavanja.

Potrebni su jasni protokoli, stroži nadzor, dosljedna primjena pravila i nulta tolerancija prema svim oblicima govora mržnje. Bez toga će se svaki novi derbi ponovo svoditi na isto pitanje: ko je zaista kažnjen, a ko je samo formalno pomenut u zapisniku.

U konačnici, kazne izrečene nakon ovog kola i derbija pokazuju koliko je fudbal u regionu i dalje opterećen problemima koji prevazilaze sportske okvire. Dok jedni klubovi plaćaju cijenu zbog organizacijskih propusta i pirotehnike, a drugi zbog specifičnih događaja na tribinama, javnost ostaje fokusirana na ono što se ne može lako izbrisati finansijskom sankcijom: normalizaciju poruka koje vrijeđaju žrtve i produbljuju podjele.

Upravo zato je svaki naredni disciplinski postupak prilika da se pokaže da pravila vrijede jednako za sve i da stadion ne smije biti mjesto za istorijski revizionizam, provokacije i relativizaciju zločina.