Američka vojska nakon operacije protiv Irana: milijarde dolara gubitaka, uništeni dronovi i ozbiljni logistički udar
Prvi javno objavljeni izvještaj glavnog inspektora američkog Ministarstva odbrane donio je znatno jasniju sliku o tome koliko je američka vojska platila cijenu operacije „Epic Fury“, vođene protiv Irana i njegovih vojnih kapaciteta. Prema dokumentu dostavljenom Kongresu, zaključno s 30. junom 2026. godine ukupna vrijednost izgubljene ili oštećene vojne opreme procijenjena je na oko 3,7 milijardi dolara.
Iako taj podatak sam po sebi zvuči dramatično, on ne znači da je svaka letjelica koju američki mediji navode direktno uništena iranskom vatrom, niti da je riječ isključivo o borbenim gubicima izazvanim u jednom kratkom periodu.
Ono što ovaj izvještaj čini posebno važnim jeste činjenica da razbija pojednostavljenu sliku rata u kojem se gubici svode na jednu stranu i jedan uzrok. U zbir su uključeni avioni pogođeni iranskim projektilima i dronovima, letjelice izgubljene u nesrećama, slučajevi prijateljske vatre, kao i ona sredstva koja su američke jedinice same uništile kada ih više nije bilo moguće evakuisati iz opasne zone.
Upravo zbog toga brojke o „desetinama uništenih letjelica“ moraju se čitati pažljivo, u kontekstu širih operativnih okolnosti i načina na koji Pentagon vodi evidenciju o ratnim gubicima.
Prema službenim podacima i izvještajima američkih vojnih medija, među najteže pogođenim sredstvima nalazili su se četiri lovca F-15E, jedan jurišni avion A-10, najmanje jedan F-35A, više helikoptera i čak sedam aviona-cisterni KC-135. Pored toga, Pentagonov izvještaj posebno naglašava gubitke u segmentu bespilotnih sistema, gdje je uništeno ili izgubljeno čak 30 dronova MQ-9 Reaper, čija se pojedinačna vrijednost procjenjuje na oko 30 miliona dolara.
Izgubljen je i jedan veliki izviđački dron MQ-4C Triton, platforma čija je uloga ključna za nadzor velikih područja i prikupljanje obavještajnih podataka na dužim udaljenostima.
Ako se svi ti podaci saberu, dolazi se do brojke od više od 50 uništenih ili oštećenih letjelica. Ipak, važno je naglasiti da izraz „izgubljene letjelice“ ne znači nužno da su svi ti avioni i helikopteri trajno otpisani. Dio je pretrpio oštećenja koja bi, uz dovoljno vremena i resursa, mogla biti sanirana, dok za pojedine slučajeve ni nakon objave izvještaja nije poznat potpuni obim štete.
Drugim riječima, brojke govore o ozbiljnom udaru na američku avijaciju, ali ne i o njenom potpunom slomu.
Ko je zapravo izazvao gubitke američke avijacije?
Jedna od najvažnijih stavki u cijeloj priči jeste činjenica da Iran nije odgovoran za svaki gubitak koji se pojavljuje u sabranim podacima. Na primjer, tri američka F-15E nisu oborili iranski sistemi, nego kuvajtski lovci F/A-18 koji su ih, prema navodima, greškom identifikovali kao neprijateljske ciljeve.
Posade su se na vrijeme katapultirale i preživjele, ali je incident pokazao koliko su operacije u zasićenom i haotičnom zračnom prostoru podložne tragičnim greškama, posebno kada više vojski djeluje istovremeno ili u bliskoj koordinaciji.
Četvrti F-15E oboren je početkom aprila iznad Irana, dok je jedan A-10 pogođen tokom operacije traganja i spašavanja. U izvještaju se navodi i slučaj F-35A koji je pretrpio oštećenja od neprijateljske vatre, ali je uspio da se vrati u bazu.
Ovo je važan detalj jer pokazuje da ne svaka pogođena letjelica završava kao potpuni gubitak; ponekad je riječ o avionu koji se, uz visoko specijalizirano održavanje, može vratiti u operativnu upotrebu. Ipak, čak i takvi događaji predstavljaju veliki udar na ritam operacija i raspoloživost modernih borbenih sistema.
Posebno teško pogođena bila je flota aviona-cisterni, koja ima presudnu ulogu u produžavanju dometa borbenih aviona i održavanju stalnog američkog prisustva u vazduhu. Jedan KC-135 srušio se iznad Iraka nakon sudara s drugim tankerom, pri čemu je poginulo šest američkih vojnika. Pentagon taj događaj vodi kao neborbeni gubitak, ali on ipak ostaje bolan podsjetnik na to koliko su i tzv. pozadinske misije rizične.
Pet drugih KC-135 oštećeno je kada su iranski projektili i dronovi pogodili bazu Prince Sultan u Saudijskoj Arabiji, čime je dodatno narušen američki kapacitet za brzo reagovanje i dopunu gorivom u zraku.
Na istoj ili povezanoj logističkoj liniji stradao je i E-3 Sentry, avion koji je ključan za rano upozoravanje, komandovanje i nadzor zračnog prostora. Fotografije objavljene nakon napada pokazivale su teško oštećen zadnji dio trupa, a pojedini vojni izvori su procijenili da letjelica možda više neće biti vraćena u službu.
To je posebno značajno jer su ovakve platforme izuzetno skupe, rijetke i teško nadoknadive, a njihova uloga u koordinaciji zračnih operacija često je nezamjenjiva. Gubitak ili dugotrajno izbacivanje iz upotrebe jednog takvog aviona može imati posljedice daleko veće od same finansijske vrijednosti trupa i opreme.
Uništenje na improvizovanom uzletištu i posljedice po američku logistiku
U izvještaju se navodi i da su američke snage na improvizovanom uzletištu u Iranu same uništile dva transportna aviona MC-130J i nekoliko lakih helikoptera. Razlog je bio jednostavan, ali operativno vrlo ozbiljan: nakon završetka spašavanja i izvlačenja osoblja, letjelice nije bilo moguće sigurno izvući. U takvim okolnostima vojska često donosi odluku da opremu uništi na licu mjesta kako ne bi pala u ruke protivniku ili postala neupotrebljiva.
Ovakve odluke pokazuju koliko je rat u praksi često niz kompromisa između sigurnosti ljudi, očuvanja tehnike i brzine povlačenja.
Međutim, veći problem od samog broja izgubljenih aviona i dronova jeste ono što izvještaj opisuje kao ozbiljan pritisak na zalihe i proizvodne kapacitete. Do kraja juna operacija je koštala približno 33,4 milijarde dolara, a oko 22,3 milijarde potrošeno je na municiju. U dokumentu se otvoreno govori o strateškim nedostacima u zalihama, kao i o uskim grlima u proizvodnji raketnih motora, eksploziva i pogonskog goriva.
To znači da problem za Pentagon nije samo koliko je letjelica izgubljeno, nego i koliko brzo američka industrija može obnoviti potrošene zalihe i koliko dugo vojska može održavati visok tempo djelovanja bez pada operativne spremnosti.
Iranski napadi dodatno su pogodili američku infrastrukturu u regiji. Prema izvještaju, stotine objekata u bazama širom Saudijske Arabije, Bahreina, Katara, Kuvajta, Iraka, Jordana, Omana i Ujedinjenih Arapskih Emirata bile su oštećene ili uništene. Napad na veliku pomorsku bazu u Bahreinu prisilio je američku vojsku da dio logistike prebaci prema udaljenom otoku Diego Garcia, što je produžilo pojedine cikluse snabdijevanja na dvije sedmice ili više.
U savremenom ratu takvo produženje linija snabdijevanja može biti jednako značajno kao i gubitak aviona, jer direktno utiče na tempo operacija, dostupnost opreme i sposobnost održavanja pritiska na protivnika.
Sve to ne znači da je američko ratno zrakoplovstvo „uništeno“ niti da je Iran preuzeo kontrolu nad nebom. Sjedinjene Države i dalje raspolažu ogromnim brojem letjelica, većom industrijskom bazom i daleko većim ukupnim kapacitetima od onoga što je izgubljeno u ovoj operaciji. Ali izvještaj jasno pokazuje da je rat imao cijenu koju Washington nije mogao ignorisati.
Iran nije „oborio američku avijaciju“ u propagandnom smislu te riječi, ali je uspio da pogodi baze, poremeti logistiku, nanese milijardsku štetu i natjera Pentagon da troši oružje brže nego što ga industrija može nadoknaditi.
Zato je možda najprecizniji zaključak da američka avijacija nije bila desetkovana, ali jeste pretrpjela jedan od najtežih udaraca u modernim američkim operacijama na Bliskom istoku. U tom smislu, izvještaj glavnog inspektora Pentagona nije samo popis izgubljene tehnike, nego i upozorenje koliko brzo se visoko tehnološka vojna prednost može pretvoriti u trošak kada se operacije odvijaju u kompleksnom, višeslojnom i neprijateljskom prostoru.
Upravo zato ovaj dokument ima težinu koja nadilazi same brojke: on pokazuje da i najmoćnija vojska na svijetu mora računati na vrlo stvarne granice svoje izdržljivosti.
Izvori: službeni izvještaj glavnog inspektora Pentagona, USNI News, Associated Press, Defense News i Breaking Defense. Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati, a sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
