U Sarajevu je, u organizaciji Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, upriličeno javno predavanje koje je privuklo značajnu pažnju akademske i političke javnosti. Predavač je bio profesor emeritus Ivo Josipović, bivši predsjednik Republike Hrvatske i profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tema njegovog izlaganja bila je „Alternativna budućnost Europske unije“, a centralna poruka odnosila se na potrebu dublje integracije unutar Unije i njenog geopolitičkog osnaživanja.
Tokom svog izlaganja, Josipović je predstavio viziju u kojoj bi Evropska unija prerastala u oblik sjedinjenih evropskih država, koji bi bio više od puke zajednice suverenih država. Ovaj koncept podrazumijeva daleko veću institucionalnu i političku koheziju među članicama, što bi omogućilo Uniji da se postavi kao autonomna i snažna globalna sila.
Naglasak nije bio stavljen na vojnu moć, već na meke oblike moći kao što su:
-
efikasna vanjska politika,
-
ekonomska samostalnost,
-
te promocija i zaštita ljudskih prava širom svijeta.
Ovakav pristup, prema Josipoviću, odražava suštinske evropske vrijednosti koje mogu poslužiti kao osnova za snažniji međunarodni položaj EU.
Jedan značajan segment predavanja bio je posvećen procesu proširenja Evropske unije, s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Profesor Josipović je naglasio da je članstvo BiH u EU izvjesno, ali da taj put zavisi isključivo od domaćih kapaciteta i spremnosti za reforme. Neće biti automatskog prijema niti vanjskog pritiska koji bi nadomjestio nedostatak političke volje unutar zemlje.
Da bi BiH ušla u Evropsku uniju, mora ispuniti niz kriterija, među kojima su:
-
Politički uslovi – uključujući funkcionalnost državnih institucija, poštivanje ljudskih prava i vladavinu prava;
-
Pravni zahtjevi – usklađivanje zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU (acquis communautaire);
-
Administrativna spremnost – sposobnost domaćih institucija da efikasno implementiraju evropske propise i politike.
Josipović je posebno naglasio da reforme moraju dolaziti iznutra, te da BiH mora pokazati da je u stanju samostalno provoditi neophodne promjene. Bez toga, napredak prema članstvu može biti samo deklarativan i simboličan, bez stvarne promjene na terenu.
Kroz cijelo predavanje provlačila se ideja da Evropska unija mora donijeti ključnu odluku o svojoj budućnosti. Suočena s geopolitičkim izazovima, ekonomskim previranjima i promjenama unutar međunarodnog poretka, EU se nalazi na raskršću. Kako je rekao Josipović, postoje dva moguća puta:
-
ili će se transformirati u globalnu velesilu, sposobnu da na međunarodnoj sceni djeluje samostalno i odlučno,
-
ili će ostati u sjeni većih svjetskih aktera, kao subjekt s ograničenim uticajem.
Ovakva dilema nije samo pitanje političkog izbora, već i pitanje dugoročne opstojnosti same Unije. Sposobnost EU da odgovori na izazove vremena – od klimatskih promjena i sigurnosnih prijetnji, do digitalne transformacije i energetske samostalnosti – zavisit će od toga da li će evropske zemlje biti spremne predati dio suvereniteta u korist zajedničke vizije.
Zaključno, Josipovićev govor u Sarajevu nije bio puka akademska analiza, već poziv na promišljanje i djelovanje. Bosna i Hercegovina, kao potencijalna buduća članica EU, mora iznutra graditi temelje svoje evropske perspektive, dok Unija istovremeno mora redefinirati samu sebe. Samo tako se može izgraditi kontinent u kojem integracija nije samo politički projekat, već garant mira, stabilnosti i prosperiteta za sve njegove narode.
U vremenu kada je svijet suočen sa neizvjesnošću, Evropska unija ima priliku – i obavezu – da se pokaže kao snaga koja ujedinjuje, a ne dijeli, koja vodi primjerom, a ne pritiskom, i koja gradi budućnost zasnovanu na zajedničkim vrijednostima, a ne interesima pojedinačnih država.
Ivo Josipović je u svom izlaganju takođe ukazao na važnost kulturne i identitetske kohezije unutar Evropske unije. Po njegovom mišljenju, Unija mora biti prostor koji neće samo insistirati na zajedničkom tržištu i političkoj stabilnosti, već i na promovisanju zajedničkog evropskog identiteta. U vremenu kada se sve više javlja skepticizam prema procesu integracija, a populističke i euroskeptične stranke jačaju, neophodno je reafirmisati vrijednosti na kojima je EU izgrađena – sloboda, jednakost, tolerancija i međusobno poštovanje. Josipović smatra da bi upravo BiH, zbog svoje historijske i kulturne raznolikosti, mogla poslužiti kao primjer kako se različitosti ne moraju nužno posmatrati kao prijetnja, već kao potencijal za jačanje evropskog mozaika naroda i kultura.
Također je upozorio da geopolitičke okolnosti u kojima se Evropa danas nalazi, uključujući rat u Ukrajini, energetske izazove i migracione tokove, zahtijevaju brzu i odlučnu reakciju Unije. Ako Evropska unija želi zadržati svoju relevantnost, ona mora pokazati da je sposobna da vodi, a ne samo da reaguje. U tom kontekstu, proširenje na Zapadni Balkan, uključujući Bosnu i Hercegovinu, ne bi smjelo biti tretirano kao čin milosti ili strategije za stabilizaciju regiona, već kao obostrano korisno partnerstvo. Prihvatiti BiH u članstvo značilo bi i priznanje njenog potencijala, ali i potvrdu da je EU još uvijek otvorena i sposobna da se razvija. Josipovićev optimizam u vezi s evropskom budućnošću BiH ne temelji se na diplomatskim floskulama, već na uvjerenju da narod ove zemlje ima snagu i kapacitet da ostvari dubinske promjene i postane ravnopravan član evropske zajednice.
