Netanyahu najavljuje oštre zakone nakon kontroverze oko filma o Gazi i izraelskoj vojsci
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu ponovo je otvorio veliku političku i pravnu raspravu u zemlji nakon što je najavio prijedloge zakona kojima bi se, u određenim slučajevima, moglo oduzimati državljanstvo osobama optuženim za „klevetanje izraelskih vojnika“.
Ova najava nije došla u vakuumu, nego u trenutku kada je javnost u Izraelu već duboko podijeljena zbog dokumentarnog filma „NAZA“, koji je na međunarodnoj sceni privukao pažnju i osvojio priznanje na Filmskom festivalu u Veneciji.
Prema Netanyahuovim riječima, novi zakonodavni potezi trebali bi biti odgovor na, kako je naveo, „ogromnu štetu“ nanesenu ugledu izraelskih vojnika. U videosnimku objavljenom na društvenim mrežama poručio je da će vlast djelovati i finansijski i administrativno protiv onih koji, po njegovom mišljenju, šire laži o vojsci.
„Udarit ćemo ih i po džepu i po državljanstvu, jer njihovo mjesto nije među nama“, rekao je Netanyahu, čime je dodatno zaoštrio ton debate koja već sedmicama potresa izraelsku javnost.
Jedan od najkontroverznijih elemenata najavljenog paketa jeste mogućnost da se osobama za koje se procijeni da su klevetale izraelske vojnike oduzme državljanstvo. Drugi prijedlog bi, prema objavljenim informacijama, značajno povećao finansijske sankcije u parnicama za klevetu, i to čak do 20 puta.
Upravo ta kombinacija simboličke i materijalne kazne izaziva zabrinutost među pravnicima, novinarima i organizacijama koje prate stanje slobode govora, jer mnogi smatraju da se time otvara prostor za politički pritisak na kritičare vlasti.
Film „NAZA“ kao okidač političke reakcije
Povod za Netanyahuovu reakciju bio je dokumentarni film „NAZA“, koji su režirali izraelski novinari Yuval Abraham i Rachel Szor. Film je zasnovan na anonimnim svjedočenjima izraelskih obavještajaca i vojnika koji su učestvovali u operacijama u Gazi, a autori tvrde da je njegova svrha otvaranje pitanja o načinu na koji su birani ciljevi i kako su planirane akcije koje su vodile do velikog broja civilnih žrtava.
Prema navodima iz filma, određene civilne žrtve nisu bile samo neželjena posljedica ratnih operacija, nego su u nekim slučajevima bile unaprijed očekivane i prihvaćene kao dio operativnog planiranja. Takve tvrdnje, naravno, izraelska vlada i vojska odlučno odbacuju.
Zvanični stav ostaje da su vojne operacije vođene u skladu s bezbjednosnim potrebama i da je cilj bio zaštita izraelskih građana, dok autori filma tvrde da javnost ima pravo znati šta se dešavalo iza zatvorenih vrata.
Značajan dio simbolike filma krije se već u njegovom nazivu. Riječ „NAZA“ potiče iz izraelskog vojnog rječnika i odnosi se na procjenu ili prihvatanje mogućih „kolateralnih žrtava“. Upravo ta terminologija, iako tehnička i vojna, u javnoj raspravi dobija sasvim drugačiju težinu kada se poveže s pitanjem civilnih stradanja.
Film je zbog toga izazvao snažne emocije, ne samo u Izraelu, nego i u međunarodnim medijima, koji ga posmatraju kao dio šireg razgovora o odgovornosti tokom oružanih sukoba.
Međunarodno priznanje, ali domaća osuda
„NAZA“ je na Filmskom festivalu u Veneciji osvojio Specijalnu nagradu žirija, što je dodatno povećalo njegov odjek izvan Izraela. Međunarodna publika i filmska kritika film su dočekali kao važan i hrabar pokušaj da se kroz dokumentarni format otvori jedno od najosjetljivijih pitanja savremenog izraelskog društva.
Međutim, u samom Izraelu reakcije su bile oštre i emotivne, a dio javnosti film je doživio kao napad na vojsku i državu, a ne kao umjetničko ili istraživačko djelo.
U gradu Ashdodu pojavili su se grafiti na kojima su autori filma označeni kao „izdajnici“, što pokazuje koliko je atmosfera postala napeta. Paralelno s tim, izraelska vojska razmatra mogućnost pokretanja pravnih postupaka protiv osoba povezanih s izradom dokumentarca. Takvi potezi dodatno komplikuju situaciju, jer se pitanje više ne svodi samo na sadržaj jednog filma, nego i na to koliko daleko država može ići u zaštiti vlastitog narativa o ratu.
Autori dokumentarca poručuju da je važno da izraelska javnost pogleda film i suoči se s tvrdnjama koje on iznosi. Po njihovom mišljenju, javna rasprava o ratu u Gazi ne bi smjela biti tabu, posebno ako postoje svjedočenja ljudi koji su učestvovali u operacijama.
Upravo ta linija argumentacije čini cijeli slučaj mnogo većim od običnog spora oko jedne medijske produkcije: riječ je o pitanju koliko društvo može podnijeti kritiku vlastitih institucija u trenutku kada se vodi oružani sukob.
Sloboda govora ili zaštita vojne časti
Kontroverza oko Netanyahuove najave otvara veoma osjetljivo pitanje: da li se kritika vojske može tretirati kao napad na državu? U demokratskim sistemima, kleveta postoji kao pravna kategorija i država ima pravo da štiti građane i institucije od namjerno iznesenih neistina. Međutim, pravni stručnjaci upozoravaju da se takvi mehanizmi moraju primjenjivati kroz nezavisne sudove i jasne dokaze, a ne kroz političke poruke koje unaprijed određuju krivicu.
Problem nastaje onda kada se granica između legitimne kritike i navodne izdaje počne brisati. Ako bi svako javno iznošenje svjedočenja o mogućim ratnim zloupotrebama bilo proglašeno klevetanjem vojske, to bi moglo stvoriti hladan efekat na novinare, istraživače, bivše vojnike i zviždače.
Drugim riječima, ljudi bi mogli biti odvratni od govora prije nego što uopće podijele informacije od javnog interesa, a to je upravo ono čega se kritičari novih mjera najviše plaše.
U takvom kontekstu, prijedlog zakona ne posmatra se samo kao zaštita ugleda vojske, nego i kao potencijalno sredstvo za disciplinovanje javnog diskursa. Posebno zabrinjava to što bi se, prema najavi, državljanstvo moglo dovoditi u pitanje zbog sadržaja govora ili objavljenog filma, što otvara širok prostor za zloupotrebu.
Kada se pitanje lojalnosti državi veže za to šta je neko rekao, snimio ili objavio, granica između pravne zaštite i političkog kažnjavanja postaje veoma tanka.
Sudovi će vjerovatno imati posljednju riječ
Izrael već ima pravni okvir koji omogućava oduzimanje državljanstva osobama čije se djelovanje smatra teškim kršenjem lojalnosti prema državi. Vrhovni sud Izraela podržao je takav zakon 2022. godine, ali novi prijedlog bi bio posebno osjetljiv jer bi obuhvatao formulacije poput „klevetanja vojnika“, što je pojam dovoljno širok da izazove pravnu i političku neizvjesnost.
Prema navodima Reutersa, vrlo je vjerovatno da bi i ovaj zakon završio pred sudovima, gdje bi se moralo utvrditi da li je njegova primjena u skladu s ustavnim načelima i slobodom izražavanja. Pravno gledano, dokumentarni film bi trebalo provjeriti činjenicama, a njegove autore pozvati da odgovore na sva ozbiljna pitanja i predoče dokaze za tvrdnje koje iznose.
Ipak, prijetnja oduzimanjem državljanstva prije nego što se sprovede nezavisna i temeljita provjera šalje poruku koja nadilazi jedan film.
U središtu cijelog spora danas nije samo sadržaj dokumentarca, nego i pitanje granica državne moći. Može li vlast odlučivati ko pripada naciji na osnovu toga šta je rekao o vojsci? Može li politički neugodan govor biti tretiran kao ugrožavanje poretka? I gdje prestaje zaštita ugleda vojnika, a počinje kažnjavanje kritike?
Upravo ta pitanja, a ne samo jedan naslov ili jedna projekcija u Veneciji, određuju širi značaj ove afere koja će vjerovatno još dugo odjekivati i u izraelskoj i u međunarodnoj javnosti.
Izvor: Reuters
Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
