Koliko su tačne tvrdnje o odlasku mladih iz BiH i zašto je važno provjeravati podatke prije nego što postanu “istina”
U javnom prostoru Bosne i Hercegovine često se pojavljuju uznemirujuće tvrdnje o tome kako mladi masovno napuštaju zemlju, što redovno otvara pitanje koliko su takve informacije uopće utemeljene na provjerenim činjenicama. Posljednji primjer dolazi nakon što je BHRT prenio informaciju da više od 70 posto mladih želi napustiti Bosnu i Hercegovinu, pozivajući se na navodno istraživanje Instituta za razvoj mladih KULT.
Međutim, naknadnim provjerama pokazalo se da takva formulacija nije tačna i da se radi o pogrešnom tumačenju starijeg istraživanja koje nikako ne može služiti kao svježa slika trenutnog stanja.
Prema dostupnim podacima, Institut za razvoj mladih KULT jeste radio istraživanje o odnosu mladih prema odlasku iz Bosne i Hercegovine, ali to je bilo 2021. godine. Već sama činjenica da se radi o istraživanju starom nekoliko godina pokazuje da je potrebno oprezno pristupati njegovom korištenju u aktuelnim medijskim objavama, naročito kada se izvode zaključci o sadašnjim željama i namjerama mladih ljudi.
Važno je naglasiti i da ni tada nije utvrđeno da 70 posto mladih želi otići iz zemlje. Prema tom istraživanju, oko 51 posto mladih bilo je zainteresirano za odlazak, što je značajna razlika u odnosu na brojku koja je naknadno plasirana u javnost.
Ovakve netačne ili nepotpune interpretacije nisu bezazlene, jer oblikuju javno mnijenje i često stvaraju utisak da je zemlja u još težem stanju nego što pokazuju stvarni podaci. Kada se govori o mladima, njihovim planovima, obrazovanju, zaposlenju i perspektivi, svaka brojka nosi posebnu težinu. Ako mediji prenesu pogrešan podatak, a političari ga potom koriste za svoje poruke, javnost dobija iskrivljenu sliku društvene stvarnosti.
Upravo zato stručnjaci već godinama upozoravaju da se statistika mora čitati u kontekstu, a ne koristiti kao alat za senzacionalizam.
U Bosni i Hercegovini pitanje odlaska mladih nije novo niti iznenađujuće. Generacije mladih ljudi već dugo govore o lošim uslovima za zaposlenje, niskim platama, sporom napretku, političkoj nestabilnosti i osjećaju da za kvalitetan život moraju tražiti šansu van granica države. Međutim, između osjećaja nezadovoljstva i stvarne odluke o odlasku postoji velika razlika.
Nisu svi mladi koji razmišljaju o životu u inostranstvu nužno i spremni da zaista napuste BiH, a još manje je korektno tvrditi da to želi više od dvije trećine njih bez jasnog i novijeg istraživačkog uporišta.
Institut KULT, prema dostupnim informacijama, nakon istraživanja iz 2021. godine nije objavio novije studije koje bi precizno i aktuelno propitivale ovu temu. To znači da ne postoje zvanični i relevantni podaci iz 2025. ili 2026. godine na koje bi se moglo osloniti pri tvrdnji da mladi danas u tolikom broju žele napustiti zemlju.
Zbog toga je svako pozivanje na “novi trend” bez stvarne provjere metodologije i vremena kada je istraživanje provedeno zapravo oblik manipulacije podacima, makar bila i nenamjerna. U vremenu brzih vijesti i društvenih mreža, ovakve greške se lako šire i postaju prihvaćene kao činjenica.
Zašto je preciznost u izvještavanju o mladima posebno važna
Teme vezane za mlade, migracije i odlazak iz BiH često izazivaju snažne emocije jer pogađaju samu srž društvene budućnosti. Ako se o njima govori neprecizno, posljedice nisu samo medijske, nego i društvene i političke. Mladi ljudi koji čitaju takve objave mogu steći utisak da je situacija beznadežna, dok institucije mogu ostati fokusirane na pogrešne prioritete.
Zato je od ključne važnosti da se svaka brojka provjeri, da se izvor istraži i da se jasno navede kada je istraživanje provedeno, ko ga je radio i na koji način su prikupljeni podaci.
U praksi, često se događa da se stari podaci koriste kao da su svježi, iako društvene okolnosti mogu značajno promijeniti rezultate. Stavovi mladih o ostanku ili odlasku zavise od više faktora: ekonomskih uslova, stambene politike, kvaliteta obrazovanja, dostupnosti poslova, ali i političke klime i općeg osjećaja sigurnosti. Ako se neki broj iz 2021.
godine preuzme bez konteksta i predstavi kao aktuelan, čitatelji mogu dobiti potpuno pogrešnu sliku o tome šta se dešava danas. Upravo zbog toga novinarska odgovornost ne završava pukim prenošenjem informacije, nego provjerom svake tvrdnje prije objave.
Ova situacija također otvara šire pitanje medijske pismenosti. Publika sve češće mora sama procjenjivati šta je pouzdano, a šta ne, jer se u digitalnom okruženju informacije šire mnogo brže nego što se stigne izvršiti provjera. Kada se objavi tvrdnja poput one da više od 70 posto mladih želi otići iz BiH, ona zvuči dramatično i odmah privlači pažnju.
Ali upravo je to razlog više da se zastane i postavi nekoliko osnovnih pitanja: Ko je sproveo istraživanje? Kada? Na kojem uzorku? Da li su rezultati interpretirani korektno?
Istovremeno, ne treba zanemariti da problem odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine zaista postoji i da zahtijeva ozbiljne odgovore. Potrebne su dugoročne politike koje će mladima ponuditi perspektivu kroz bolje obrazovanje, veće mogućnosti zapošljavanja, podršku poduzetništvu i osjećaj da njihov trud može biti nagrađen u vlastitoj zemlji. Umjesto alarmističkih poruka i neprovjerenih brojki, društvu trebaju tačni podaci, analize i konkretne mjere.
Samo tako se može graditi povjerenje, i među mladima i u javnim institucijama koje bi morale raditi u njihovom interesu.
Širi društveni kontekst: između nepovjerenja i potrebe za činjenicama
U zemlji u kojoj su političke izjave često glasnije od stručnih analiza, činjenice lako ostanu u drugom planu. Zbog toga je važno insistirati na odgovornom izvještavanju i razlikovanju između stvarnog istraživanja i interpretacije koja može biti pogrešna.
Kada se govori o odlasku mladih, trebalo bi uključiti i širu sliku: regionalne razlike unutar BiH, razliku između urbanih i ruralnih sredina, kao i utjecaj ekonomske nejednakosti i političkih sukoba na svakodnevni život mladih ljudi.
Na kraju, priča o navodnih 70 posto mladih koji žele napustiti Bosnu i Hercegovinu pokazuje koliko je važno ne prihvatati senzacionalne tvrdnje bez provjere. Stvarna poruka iz dostupnih podataka mnogo je nijansiranija: interes za odlazak postoji, ali brojka nije onakva kakvom je predstavljena, niti postoje noviji zvanični rezultati koji bi opravdali takav zaključak.
U vremenu kada se povjerenje u institucije i medije već ozbiljno testira, preciznost nije samo profesionalni standard nego i javna odgovornost.
