U trenutku kada politička scena u Bosni i Hercegovini sve više podsjeća na nepredvidivu šahovsku partiju, Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i lider SNSD-a, ponovo je postao središnja figura kontroverzi. Njegove česte promjene stavova, zakonske akrobacije i pravno-politički eksperimenti bacaju sjenku na ionako narušeno povjerenje u izborni proces. I dok institucije pokušavaju održati barem privid stabilnosti, Dodik se, po svemu sudeći, oslanja na samo jedno pravilo – vlast je važnija od pravila.
Jedan od najjasnijih primjera ove političke pragme jeste njegova igra s Izbornim zakonom Republike Srpske, dokumentom koji je prošle godine usvojen u Narodnoj skupštini RS, a potom vrlo brzo dospio pred Ustavni sud BiH. U tom zakonu se predviđa da Republička izborna komisija (RIK) preuzme ovlasti Centralne izborne komisije (CIK) BiH na prostoru Republike Srpske. Međutim, Ustavni sud je ovaj akt ubrzo suspendovao, a krajem septembra i proglasio neustavnim, uz obrazloženje da se njime zadire u isključive nadležnosti državnih institucija.
Uprkos ovoj presudi, Dodik nije odustao. Javnosti je saopćio da će u maju 2025. krenuti s formiranjem nove Izborne komisije RS, te najavio da će se 2026. kandidovati za predsjednika RS – po pravilima tog, od suda suspendovanog zakona. Ali, samo nekoliko sedmica kasnije, njegov stav se iz korijena promijenio. Ukoliko mu CIK BiH zabrani kandidaturu, poručio je, on će se kandidovati za premijera po važećem državnom zakonu. Ova izjava praktično znači da će prihvatiti pravila CIK-a ako mu ona više odgovaraju.
Ovakva politička taktika zbunjuje mnoge, ali ne i Đorđa Vučinića, poslanika Liste za pravdu i red, koji smatra da je Dodik u potpunosti izgubio orijentaciju. Prema njegovim riječima:
-
Dodik svakodnevno mijenja političke stavove.
-
Izborni zakon RS je bio samo sredstvo za pregovore – bilo s predstavnicima Federacije BiH, bilo sa međunarodnim faktorima.
-
Ovaj zakon nikada nije ni bio zamišljen da se primijeni u praksi.
-
Cijela priča o RIK-u služi za skretanje pažnje i zavaravanje javnosti.
Vučinić, međutim, ističe i dublji problem – SNSD aktivno blokira izmjene Izbornog zakona BiH, posebno one koje uključuju uvođenje novih tehnologija koje bi smanjile izbornu manipulaciju. Uvođenje skenera, elektronskog brojanja i transparentnijeg procesa, očito, nije u interesu vladajuće elite, jer bi takvi mehanizmi jasno pokazali koliku podršku u narodu zaista imaju.
On naglašava i jednu važnu istinu:
“Izborna korupcija je početak svih korupcija u ovoj zemlji.”
S druge strane, Tanja Topić, poznata politička analitičarka, ukazuje na još jednu dimenziju problema. Ona smatra da je u ovom trenutku najizvjesnije samo jedno – da će biti onako kako Dodik odluči.
Prema njenom tumačenju:
-
Poslanici NSRS odavno više ne predstavljaju samostalne političke subjekte, već su “protočni bojler za odluke jednog čovjeka”.
-
Dodikove izjave i ponašanje pokazuju da ni sam više ne zna kojim putem ići – čas se poziva na nevažeći zakon RS, čas se vraća važećem zakonu BiH.
-
Cijeli proces, zapravo, odražava ozbiljnu političku krizu, možda i najveću od potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
U ovom političkom vakuumu gdje se zakoni koriste kao sredstvo pritiska, a ne kao pravila igre, vlast se čini jedinom konstantom. Dodikova logika nije ni u zakonu ni u proceduri, već u pitanju ko kontroliše sistem. Ako je izborni proces pod njegovom kontrolom, tada je sve drugo sporedno – i CIK, i RIK, i Ustavni sud.
U zaključku, jasno je da Dodik vodi političku igru visokog rizika u kojoj se institucije sve češće koriste kao kulise, dok se prava moć koncentrira u rukama jednog čovjeka. Takva praksa ne samo da urušava pravni poredak, nego i produbljuje jaz između entitetskih i državnih institucija. U konačnici, gubi javnost, jer bez jasnih i poštenih izbornih pravila, ni demokracija ni volja građana nemaju šansu da se istinski izraze.
Politička budućnost BiH ostaje neizvjesna sve dok se zakoni mijenjaju prema potrebama lidera, a ne u službi naroda.
