Tri stotine hiljada problema, a samo jedan sajam nije dovoljan: šta poručuje Federalno ministarstvo rada o stanju na tržištu rada
Federacija Bosne i Hercegovine već godinama živi paradoks koji je sve teže ignorisati: s jedne strane evidencije nezaposlenih i dalje broje više od 200.000 osoba, dok s druge strane poslodavci u građevinarstvu, ugostiteljstvu, prerađivačkoj industriji i drugim djelatnostima sve glasnije upozoravaju da ne mogu pronaći dovoljan broj radnika.
Upravo taj raskorak između onoga što statistika pokazuje i onoga što tržište traži bio je u fokusu razgovora federalnog ministra rada i socijalne politike Adnana Delića, koji je za Fenu govorio o trećem sajmu zapošljavanja “Gledaj sebi posla”, ali i o mnogo širem pitanju: kako uopće reformisati sistem zapošljavanja u zemlji koja istovremeno ima višak nezaposlenih i manjak radne snage.
Na predstojećem sajmu, koji organizira Federalno ministarstvo rada i socijalne politike zajedno s Federalnim zavodom za zapošljavanje, Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom te UN Women, već je potvrđeno učešće više od 120 kompanija. To je, kako kaže Delić, značajan signal da postoji interes i poslodavaca i kandidata, ali i dokaz da sama manifestacija ne može riješiti suštinske probleme tržišta rada.
Sajmovi zapošljavanja, naglašava on, imaju vrijednost jer spajaju ljude i poslodavce na jednom mjestu, ali bez dubinskih reformi ostaju tek jedan od alata, a ne trajno rješenje.
Ministar posebno ističe da je ključ promjena u donošenju novog Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba. Prema njegovom mišljenju, postojeći propis odavno ne prati realnost na terenu, niti odgovara potrebama poslodavaca, niti pomaže nezaposlenima na način na koji bi to moderan sistem trebao činiti.
Suština reforme, objašnjava Delić, jeste da se konačno razlikuju osobe koje zaista aktivno traže posao od onih koje se samo formalno nalaze na evidencijama zavoda. Takvo razdvajanje, prema njegovim riječima, omogućilo bi preciznije planiranje mjera zapošljavanja, ciljanije programe podrške i efikasniju raspodjelu javnih sredstava.
Delić podsjeća da problem nije jednostavan i da se ne može svesti na jednu jedinu prepreku. Naprotiv, riječ je o nizu međusobno povezanih slabosti: zastarjelim evidencijama, neusklađenom obrazovnom politikom, nedovoljno atraktivnim radnim uslovima, niskim platama u pojedinim sektorima, odlaskom stanovništva u inostranstvo i sporim institucionalnim odgovorom na promjene na tržištu.
“Nonsens” koji danas postoji, kako ga opisuje, posljedica je zakonodavnog okvira koji je, po njegovom mišljenju, trebalo mijenjati prije deset godina, a ne tek sada, kada su problemi postali mnogo složeniji.
Iako je Zakon o posredovanju već prošao Vladu Federacije BiH, dva puta nije dobio potrebnu podršku u oba doma Parlamenta FBiH. To je, prema riječima ministra, ozbiljna prepreka reformi koja bi mogla pomoći i poslodavcima i nezaposlenima. On tvrdi da su određeni politički akteri pokazali nedovoljnu volju da se tržište rada modernizira, iako je resorno ministarstvo uradilo sve što je bilo u njegovoj nadležnosti.
Ipak, Delić ostaje optimističan da će zakon ponovo biti upućen u parlamentarnu proceduru i da će ovaj put dobiti širu podršku.
Sajam “Gledaj sebi posla” zamišljen je kao mjesto susreta svih važnih učesnika tržišta rada. Pored kompanija i kandidata, tu će biti i kantonalne službe za zapošljavanje, Federalni zavod, Fond za profesionalnu rehabilitaciju, privatne agencije za posredovanje, kao i ljudi koji već rade, ali razmišljaju o promjeni karijere.
Upravo ta širina publike pokazuje koliko se potrebe radne snage mijenjaju i koliko je važno da se građanima ponudi više opcija od klasičnog čekanja na biroima. Prema procjeni ministra, ovogodišnje izdanje moglo bi biti među najvećim dosad, barem kada je riječ o broju prijavljenih kompanija.
Međutim, Delić upozorava da se uspjeh ovakvih događaja ne mjeri samo brojem štandova ili posjetilaca. Ugovori o radu, kaže on, rijetko se potpisuju istog dana, pa se pravi efekti vide tek naknadno, kada poslodavci i kandidati nakon sajma nastave razgovore.
Suština ovakvih susreta nije samo formalno predstavljanje slobodnih radnih mjesta, nego i mogućnost da kandidati saznaju kolike su plate, kakvi su uslovi rada, šta poslodavac očekuje i koje kompetencije su zaista tražene. Za poslodavce je to prilika da odmah upoznaju potencijalne radnike i steknu realniju sliku o dostupnom kadru.
Jedna od ključnih tema o kojoj je ministar govorio jeste i pitanje ko će raditi u Bosni i Hercegovini u narednim godinama. Zbog odlaska mladih i stručnih ljudi, ali i zbog neusklađenosti između obrazovanja i potreba tržišta, sve je teže održati stabilnost u sektorima koji zavise od fizičke i uslužne radne snage.
U građevinarstvu, primjerice, manjka majstora i pomoćnih radnika, u ugostiteljstvu sezonski problemi postaju sve izraženiji, a u prerađivačkoj industriji poslodavci teško dolaze do pouzdanih radnika. Ministar zato smatra da sistem mora biti dovoljno fleksibilan da prati promjene, umjesto da reagira tek nakon što nastane kriza.
U tom kontekstu, Delić ne govori samo o reformi evidencija, nego i o širem paketu mjera: od većih plata i boljih uslova rada, preko dodatnog obrazovanja i prekvalifikacija, do stvaranja radnog ambijenta zbog kojeg će ljudi htjeti ostati u zemlji. Po njegovom mišljenju, nije dovoljno da institucije vode programe; poslodavci također moraju preuzeti dio odgovornosti.
Ako radno okruženje nije dostojno, ako su primanja preniska ili ako su radni odnosi nesigurni, ljudi će i dalje tražiti priliku negdje drugo. Zato je, kaže, potrebno djelovati i na strani ponude rada i na strani potražnje.
Ministarstvo, zajedno s Federalnim zavodom za zapošljavanje i kantonalnim službama, već provodi programe prekvalifikacije, dodatne edukacije i razvoja kompetencija. Cilj je da ljudi steknu znanja koja odgovaraju savremenim potrebama tržišta, a ne samo onima iz prošle decenije. Ipak, Delić ponavlja da će ti programi imati mnogo veći efekat tek kada se evidencije pročiste i kada se tačno zna ko je dostupan za posao, a ko nije.
Bez toga, upozorava, institucije rade u magli i teško mogu donositi precizne odluke.
Poseban problem predstavlja i činjenica da se potražnja za radnom snagom mijenja brže nego što institucije uspijevaju pratiti trendove. Dok je prije nekoliko godina informatički sektor bio među najtraženijima, danas je situacija drugačija, a najveći nedostatak radnika osjeća se u sektorima kao što su građevinarstvo, proizvodnja i ugostiteljstvo. Dodatni pritisak stvara sezonski odliv domaćih radnika u susjedne zemlje, gdje su uslovi često povoljniji.
Zbog toga ministar smatra da se domaće tržište rada mora organizovati tako da domaći kadar bude prvi izbor, ali i da se u slučajevima ozbiljnog manjka omogući angažman radne snage iz inostranstva.
Upravo tu dolazi i do pitanja stranih radnika, koje je posljednjih godina sve prisutnije u javnosti. Delić naglašava da uvoz radne snage ne smije biti na štetu domaćih radnika, ali da ga ne treba ni ignorisati kada postoji stvarni manjak ljudi za realizaciju projekata i investicija. Propisi o zapošljavanju stranaca već su izmijenjeni, procedure za izdavanje radnih dozvola su skraćene, a pravilnik je pripremljen i čeka završna mišljenja prije objave.
To je, prema njegovom stavu, jedan od načina da se spriječi zastoj privrede u situacijama kada domaće tržište jednostavno ne može odmah odgovoriti na potrebe poslodavaca.
Uz sve to, Ministarstvo je pripremilo i novi Zakon o radu, koji bi, nakon potrebnih mišljenja, trebao ići prema Vladi Federacije BiH, a zatim u parlamentarnu proceduru. Ideja je da se poboljša radni ambijent, unaprijede prava i primanja zaposlenih, ali i da se zadrži balans prema potrebama poslodavaca.
Delić podsjeća i na ranije izmjene koje su omogućile redovnim studentima da legalno rade, kao i na usvajanje Strategije zapošljavanja Federacije BiH na početku mandata. Među važnijim novim rješenjima izdvaja i Garanciju za mlade, model koji bi, prema planu, trebalo da skrati period od završetka obrazovanja do prvog zaposlenja sa oko godinu dana na približno četiri mjeseca.
Garancija za mlade već se pilotira u Čitluku i Visokom, a riječ je o modelu koji se razvija i na državnom nivou. Njegova važnost nije samo u pomoći mladima koji tek izlaze iz obrazovnog sistema, nego i u brzom reagovanju kada neko ostane bez posla. Na kraju, poruka ministra je jasna: reforma tržišta rada nije potrebna samo zbog statistike, nego zbog stvarnog života ljudi, poslodavaca i ekonomije.
Ako se želi da investicije ne staju, da ljudi lakše dođu do posla i da poslodavci brže pronađu radnike, tada se sistem mora mijenjati sada, a ne nakon još jedne izgubljene godine.
