Život Zilhe Geko: Snaga u tišini i borba protiv osamljenosti
U srcu Bosne, u malom naselju Jagnjid, koje se nalazi u blizini Gornjeg Vakufa, živi Zilha Geko, starica čija životna priča prkosi vremenu i teškoćama. Njezine bore ne govore samo o prolaznosti vremena, već su to tragovi jednog života ispunjenog izazovima, tugom i hrabrošću. Zilha je osamljena, bez stalnih primanja, ali unatoč svemu, njena duša nosi sjećanja na ljubav i toplinu koja je nekada ispunjavala njen život. U ovoj priči, Zilha postaje simbol snage i otpornosti, predstavljajući mnoge starije osobe koje se suočavaju s izazovima u modernom društvu.
Život u malom naselju nije lak, posebno za starije osobe koje su se suočile s teškim okolnostima. Zilha svakodnevno izlazi ispred svoje kuće, gdje se trudi održati vezu sa svojim komšijama, iako su ti trenuci sve rjeđi. Kada sunce sja, ona se bavi vrtlarstvom, okopava svoje skromne nasade i bere maline, pokušavajući uhvatiti ritam života koji joj sve više izmiče. Vrtlarstvo joj daje smisao i svrhu, pomaže joj da zaboravi na brige i tugu koje su je zadesile. Ova aktivnost ne samo da joj pruža fizičku aktivnost, već i emotivnu utjehu, jer svaka zasađena biljka predstavlja novi početak. No, kada se sunce spusti, a noć prekriva njen dom, tišina postaje njen jedini saputnik. ‘Znaš, nekad mi se čini da noć nikako da prođe,’ kaže Zilha, dok gleda u daljinu, nadajući se da će se noćni sati brže okrenuti. Ova tišina, iako može biti teška, također joj pruža priliku za refleksiju o životu i svemu što je preživjela.
Njezina prošlost ispunjena je brigom o bolesnim roditeljima, što je ostavilo dubok trag na njen život. ‘Halal im bilo,’ izjavila je s tugom u glasu, prisjećajući se svojih roditelja koji su joj pružili ljubav i podršku tokom života. Zilha više ne plače, kako kaže, jer nije ostalo puno suza. ‘Valjda je sve iz mene izašlo, suze za roditeljima, za majkom, za ocem,’ dodaje ona, otkrivajući kako se suočava s tugom na svoj način. Nije se udala, a nedavna dijagnoza karcinoma dojke dodatno je zakomplikovala njen život. Iako su joj vid i sluh oslabjeli, njena snaga ostaje netaknuta. Njen duh je jači od bilo koje bolesti, a Zilha pokazuje nevjerovatnu hrabrost u suočavanju s vlastitim slabostima.
Zilha je svjesna svih teškoća koje nosi život, ali se ne predaje. Sjećanje na riječi njenog oca je vodi kroz život: ‘Sine, fina besjeda vrata otvara. Nemoj, sine, rodio te babo, ako nemaš ništa dati, daj kocku šećera, nemoj da bi vratila.’ Ove riječi su joj uvijek na umu, a njena sposobnost da poštuje svakog čovjeka, bez obzira na njegovu pozadinu, čini je posebnom osobom. ‘Nekad budem dobro, nekad slabo, kako kada. Sada sam sama,’ iskreno priznaje Zilha, govoreći o izazovima s kojima se susreće svakodnevno. Ova iskrenost i otvorenost prema svojim osjećajima dodatno naglašavaju njenu ljudskost i autentičnost, što je čini još bližom ljudima koji je okružuju.
Danas, Zilha živi bez stalnih primanja, oslanjajući se na dobrotu svojih komšija i rodbine. Njen bratić povremeno donosi namirnice i pomaže joj s režijama, a ona se trudi biti zahvalna za svaku pomoć koju primi. Ova mreža podrške koju su joj pružili komšije i rodbina je ključna za njen svakodnevni život. U zajednici su ljudi dirnuti njenom skromnošću, odlučili su joj pružiti podršku i donijeti joj osmijeh na lice. Pripremili su prehrambene pakete i ispunili jednu od njenih velikih želja – da ponovo ima šporet nakon što se njen stari pokvario. Ova gesta dobrote predstavlja svjetlost u njenom životu i podsjetnik da nije sama u svojoj borbi. Takođe, Zilha često organizuje male okupljanja, gdje poziva komšije na čaj i razgovor, čime ne samo da održava veze, već i vraća ljubav koju je primila.
Priča Zilhe Geko je snažna i emotivna, služi kao inspiracija za sve nas. U svijetu gdje se često zaboravlja na starije osobe, njena borba i postojanost su podsjetnik na važnost zajedništva i međusobne pomoći. Uživajući u malim stvarima koje život nosi, Zilha pokazuje da unatoč teškim okolnostima, snaga ljudskog duha može prevladati. Njena priča je važna i vrijedna, a poruka koju nosi može inspirisati mnoge da postanu bolji ljudi i pomažu jedni drugima, bez obzira na okolnosti. Stoga, neka svako od nas uči iz Zilhinog života i nastoji dati podršku onima koji su u potrebi, jer svaka mala gesta može napraviti veliku razliku.
