Godinu dana nakon katastrofalnih poplava u Donjoj Jablanici
Prošlo je upravo godinu dana otkako su Donju Jablanicu pogodile razorne poplave i klizišta, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag boli i gubitka. Nažalost, slika ove zajednice gotovo da se nije promijenila. Stanovnici se i dalje suočavaju sa posljedicama te katastrofalne noći, dok se materijalna šteta na kućama, putevima i poljoprivrednim imanjima jasno vidi. Prema riječima mještana, proces obnove nije ni približno dovoljno brz, a mnogi se osjećaju zapostavljeno od strane vlasti i humanitarnih organizacija. Iako su neki koraci napravljeni, osjećaj bespomoćnosti i frustracije postao je svakodnevica.
Ova tragedija odnijela je 19 ljudskih života, uključujući i djecu, a među njima su i imena koja će zauvek ostati zapamćena u srcima njihovih bližnjih. S obzirom na to da su poplave pogodile i okolna mjesta, dodatni gubici zabilježeni su u Konjicu i Fojnici. Ovi tragični događaji ostavili su duboke ožiljke, ne samo na fizičkom, već i na emocionalnom planu. Mnogi od preživjelih svakodnevno se suočavaju sa strahom i tjeskobom, prisjećajući se onoga što su izgubili. Strah od nove katastrofe postao je konstanta u životima mnogih, a psihološka pomoć i podrška često izostaju.
Herojske priče i tragedije
Među preživjelima, Dino Begić nosi teške uspomene. Tijekom te kobne večeri, izgubio je suprugu koja je bila u petom mjesecu trudnoće. Njegovo svjedočenje govori o svakodnevnom životu u strahu od prirodnih katastrofa. “Čuo sam da kiša pada, ustao sam, a ubrzo nakon toga voda je počela ulaziti u naš dom,” prisjeća se Dino, dodajući kako je pokušao sve učiniti da spasi svoju porodicu, ali tragedija je bila jača. Njegovo iskustvo otkriva snagu ljudskog duha usred tragedije, ali i potrebu za sistemskom podrškom i preventivnim mjerama.
Drugi mještanin, Ernad Begović, postao je simbol hrabrosti. Njegov pokušaj da spasi svoju porodicu koštao ga je života. Njegova supruga, koja je preživjela, s tugom se prisjeća te noći kada su morali pobjeći na krov svoje kuće. “Gledali smo smrti u oči,” izjavila je, opisujući trenutke kada su se borili za preživljavanje. Ove priče podsjećaju na ljudsku otpornost i nesebičnost u trenucima najveće opasnosti. Mnogi mještani su se okupljali kako bi pomogli jedni drugima, a zajednički napori su stvorili osjećaj zajedništva, ali i dodatne pritiske zbog nedostatka resursa.
Obnova i zaborav
Nakon tragedije, proces obnove bio je spor i neefikasan. Mještani Donje Jablanice osjećaju da su zaboravljeni. Previše vremena je prošlo, a mnoge obitelji još uvijek čekaju na trajna rješenja. Iako su institucije obećale pomoć, stvarnost je često drugačija. Mještani primjećuju da se mnogo toga ne realizuje onako kako je dogovoreno, a dodatne prepreke predstavljaju birokratske zastoje i nedovoljno financiranje obnovljenih projekata. Umjesto toga, osjećaju se kao da su ostavljeni sami sebi, boreći se da prežive svaki dan bez sigurnosti i stabilnosti, dok se njihovi snovi o boljoj budućnosti čine sve daljima.
U ovim teškim vremenima, važnost zajednice dolazi do izražaja. Stanovnici su se okupili kako bi podržali jedni druge, organizirajući humanitarne akcije i pružajući pomoć onima koji su najviše pogođeni. Solidarnost među ljudima postala je ključna za proces ozdravljenja. Volonteri su se organizovali kako bi prikupljali donacije, hrane i odjeće, dok su lokalni poduzetnici stavljali svoje resurse na raspolaganje. U mnogim slučajevima, topli gestovi podrške donose nadu i podstiču ljude da se bore za bolju budućnost, iako su svakodnevno suočeni s izazovima preživljavanja.
Zaključak: Sjećanje i budućnost
Kako se približava godišnjica tragedije, Općina Jablanica je proglasila 4. oktobar Danom žalosti, odajući počast svim žrtvama koje su izgubile svoje živote te noći. Ova odluka je simbolična, ali i važna kako bi se održala svijest o onome što se desilo i kako bismo se sjećali onih koji su nas napustili. Mještani se nadaju da će sjećanje na žrtve osnažiti zajednicu u borbi za obnovu i prevenciju sličnih tragedija u budućnosti. Njihove priče ne smiju biti zaboravljene, jer one predstavljaju svjetionik nade i podsticaj za buduće generacije.
Kroz sjećanje na preminule i podršku onima koji se bore sa posljedicama, Donja Jablanica ima priliku da se obnovi, ne samo fizički, već i emocionalno. Ova zajednica može postati jača, hrabrija i otpornija. Zajedništvo i solidarnost, koje su se pokazale tokom najtežih trenutaka, mogu poslužiti kao temelj za izgradnju boljeg sutra. Na kraju, svi se nadaju da će iskustva stečena kroz ovu tragediju postati lekcije koje će pomoći u jačanju zajednice i obezbjeđenju sigurnijeg životnog okruženja za sve.
