Kažu da je ljubav kad ostaneš — i kad je hladno, mračno i neizvjesno.
Ona je ostajala. Četrdeset i devet puta. U pećini. U skloništu. U kokošinjcu.
„Živjela je sa mnom u 49 različitih domova — od pećina do skloništa, čak i kokošinjaca”, ispričao je sirijski predsjednik Ahmed Al-Sharaa govoreći o svojoj supruzi.
Prvi dom bio je malen i tih. Nije imao prozore, imao je odluku.
Drugi je bio improvizovan: madrac na betonu, lampica na baterije, osmijeh koji se ne gasi.
Treći je mirisao na zemlju i vlagu, ali ruke su bile toplije nego sunce.
U četvrtom su brojali korake do vode, u petom minute do svitanja.
U šestom su naučili da se tišina može voljeti, u sedmom da se strah može nadživjeti.
Svaki sljedeći ključ nije otključavao luksuz, nego hrabrost.
Svaka brava bila je podsjetnik da je dom ponekad više obećanje nego adresa.
Kad bi neko pitao: „Zašto ostaješ?“
Ona bi slegnula ramenima, onako tiho kako to mogu samo žene koje su prešle više noći nego što ljudi prebroje snova.
„Jer je moj.“
Ne „jer je lako“, ne „jer je sigurno“, nego jer je moj — čovjek i put, teret i sudbina, zajedničko „sutra“ koje se tek izmišlja.
U osmom domu učila je ptice da opet pjevaju.
U devetom je slikala prozor na zidu bez prozora.
U desetom su pravili hljeb od nadanja i soli, jer čovjeku više treba smisao nego kvasac.
Kad su stigli do dvadeset i prvog, znala je mrak prepoznati po koracima.
Do trideset i trećeg naučila je što znači biti svjetionik bez svjetla.
Ljubav je logistika srca.
Neko je nosio kofere, neko teret vremena.
Neko je planirao put, a neko spasio dan — bez aplauza, bez hvalospjeva, samo šapatom: „Biće dobro.“
U četrdesetom domu glasine su šuškale glasnije od vjetra, ali je ona znala:
„Snaga nije u zidu, nego u zagrljaju koji zid ne može slomiti.“
U četrdeset i petom su se nasmijali prvi put poslije duge zime: smijeh je zvučao kao povratak vlastitom imenu.
I kad su napokon mogli da zastanu, nije tražila naknadu.
Tražila je prozor prema istoku i šolju čaja.
Za stolom, pored čovjeka sa kojim je zamijenila strah za smisao, rekla je najjednostavniju definiciju vjernosti:
„Lojalnost je kad zamijeniš pitanje ‘gdje smo’ sa ‘s kim smo’.“
Šta ostaje iza 49 adresa?
Ne katalog stanova, nego inventar duše:
-
nekoliko ožiljaka koji ne bole;
-
mapa na kojoj ljubav precrtava granice;
-
i ime koje znači „ostajem“, čak i kad je lakše otići.
Bitno: Lojalnost nije slijepilo; to je vid koji vidi dalje od okolnosti.
Ljubav nije herojstvo; to je navika da brineš — danas, sutra, i onog dana kad ti nestane snage, a pretekne zajedništva.
Ako ikad zatreba definicija hrabrosti, ne tražite je u govorima.
Potražite je u ženi koja je 49 puta preselila dom, a nijednom nije preselila srce.
