Izazovi i odgovornosti Bosne i Hercegovine prema Viaductu: Novosti i dugovanja
U posljednje vrijeme, presude međunarodnog arbitražnog tribunala, posebno one koje se odnose na Bosnu i Hercegovinu, izazvale su značajnu pažnju javnosti i medija. Ova presuda, koja se tiče slovenačkog preduzeća Viaduct d.o.o., dolazi kao rezultat dugotrajnih pravnih sporova koji su započeli još 2017. godine. Suština ovog slučaja leži u obavezama koje Bosna i Hercegovina ima prema ovom investitoru, a koje su dodatno iskomplicirane nizom administrativnih i političkih prepreka. Naime, presuda koju je donio ICSID Tribunal iz Washingtona, datirana 18. aprila 2022. godine, zahtijeva da BiH poduzme konkretne mjere u vezi s izvršenjem presude, a to uključuje i izvršenje plaćanja duga.
Investicije su od izuzetnog značaja za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, o čemu svjedoče različiti projekti i inicijative koje su pokrenute u prethodnim godinama. Međutim, pravni sporovi poput onoga s Viaductom postavljaju sumnju u pouzdanost i stabilnost pravnog okvira u zemlji, što može imati dugoročne posljedice na privlačenje stranih investicija. Na primjer, investitori često traže stabilno pravno okruženje kao osnovni faktor prilikom donošenja odluka o ulaganju. U ovom kontekstu, pravne nesigurnosti mogu odvratiti potencijalne strane investitore, što dalje usporava ekonomski rast.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nedavno je donijelo važnu odluku o postupanju prema arbitražnoj presudi. Ministarstvo finansija i trezora BiH je zaduženo da u saradnji s Pravobranilaštvom BiH pripremi prijedlog za izvršenje presude u roku od 15 dana. Ova odluka je samo jedna od niza mjera koje se poduzimaju kako bi se BiH uskladila s presudom, ali otvara i pitanja o metodama realizacije duga, kao i o tome ko snosi konačnu odgovornost za te finansijske obaveze. Činjenica da postoji razlika u stavovima između različitih nivoa vlasti dodatno komplikuje situaciju, što može usporiti proces izvršenja presude. Na primjer, dok jedan entitet može smatrati da je odgovornost na drugom, takve nesuglasice mogu dovesti do dugotrajnih procesa koji dodatno otežavaju situaciju.
Pravobranilaštvo BiH, koje je aktivno uključeno u ovaj slučaj, moralo bi se baviti i pitanjem eventualnog angažovanja strane advokatske kancelarije, kao što je NautaDutilh, koja bi mogla predstavljati BiH u postupku u Briselu. Ova odluka može biti predmet rasprave, s obzirom na to da su neki analitičari izrazili sumnju u potrebu za dodatnim pravnim angažmanom, s obzirom na već postojeće domaće pravne resurse koji su dostupni. Pitanje se postavlja i oko troškova tog angažmana, posebno u kontekstu trenutne finansijske situacije BiH, koja se suočava sa značajnim dugovima i deficitom.
Ključni momenat u ovom slučaju jeste sporazum koji datira iz 2017. godine između Vlade Republike Srpske i Vijeća ministara BiH. Ovaj sporazum jasno definiše način na koji će BiH podmiriti dugove nastale na osnovu arbitražnih odluka. Prema ovom sporazumu, obavezu isplate duga preuzima Vlada Republike Srpske, čime se pokušava izbjeći da cijela država snosi teret zbog postupaka jednog entiteta. Ova raspodjela odgovornosti može olakšati buduće postupke, ali također ukazuje na potrebu za usklađivanjem svih strana kako bi se izbjegli potencijalni sukobi i komplikacije. Naime, ovakva situacija može otvoriti pitanje o tome kako se buduće obaveze prema stranim investitorima mogu raspodijeliti među različitim nivoima vlasti.
U međuvremenu, izazovi s kojima se BiH suočava uključuju i neprihvatanje prijedloga na Fiskalnom vijeću o načinu plaćanja duga. Ova situacija dodatno pojačava političke tenzije unutar države, s obzirom na to da su stavovi Federacije BiH i Republike Srpske često suprotstavljeni. Takve političke razlike mogu rezultirati dodatnim kašnjenjima u izvršenju presude, što bi moglo dovesti do povećanja kamata i dodatnih troškova za BiH. Na primjer, svaki dan kašnjenja može rezultirati dodatnim troškovima koje BiH ne može priuštiti u trenutnoj ekonomskoj situaciji.
Na osnovu presude iz 2022. godine, ukupan iznos duga koji Bosna i Hercegovina duguje Viaductu prelazi 110 miliona KM. Uz svakodnevno kašnjenje u plaćanju, BiH se suočava s kamatom od 18.000 KM dnevno, što dodatno opterećuje ionako krhku finansijsku situaciju zemlje. Ove brojke jasno ukazuju na hitnost situacije, jer Bosna i Hercegovina mora brzo djelovati kako bi izbjegla dalje posljedice koje bi mogle rezultirati još težim finansijskim posljedicama. Uzimajući u obzir trenutne ekonomske i društvene izazove, neophodno je da se donesu brze i efikasne odluke kako bi se stabilizovalo stanje.
U ovom kontekstu, neophodno je da se pravovremeno reše sva otvorena pitanja kako bi se osiguralo da se proces ne otegne i da se izbegnu dodatni troškovi. Sporazum iz 2017. godine predstavlja ključni instrument u ovom procesu, koji jasno definiše pravne korake vezane za tužbe i finansijske obaveze prema Viaductu. Povećana koordinacija između različitih državnih i entitetskih institucija je nužna kako bi se spriječile buduće komplikacije. Također, bilo bi korisno uspostaviti jasne protokole za donošenje odluka kako bi se umanjila mogućnost političkih nesuglasica koje bi mogle usporiti proces.
Na kraju, samo zajedničkim radom i jasnom komunikacijom među institucijama, Bosna i Hercegovina može osigurati da se slični izazovi ne ponove u budućnosti, a da pravna sigurnost ostane prioritet za sve strane uključene u proces. Ovaj slučaj predstavlja ne samo pravni izazov, već i priliku za jačanje institucija i unapređenje odnosa s inostranim investitorima. U tom smislu, Bosna i Hercegovina treba iskoristiti ove izazove kao šansu za reforme i unapređenje ukupnog poslovnog okruženja.
