Dugo nisam bio kraj njenog kabura. Kada sam stao tamo, sve oko mene kao da je utihnulo. Vrijeme se zaustavilo, a bol koja me obuzela bila je ista ona koja me slomila onog dana kada sam je spustio u zemlju. Sve je bilo mirno, sablasno tiho, ali moje srce vriĆĄtalo je u tiĆĄini. Suze su navirale same, klizile niz lice i nisam imao snage da ih zaustavim. Kao da je s njom otiĆĄao dio mene, dio mog ĆŸivota, i ostao tamo, meÄu hladnim kamenom i cvijeÄem koje skriva najljepĆĄu osobu koju sam ikad imao.
U jednom treptaju oka pred mojim oÄima su se nizali trenuci koje nikada neÄu zaboraviti. Njene rijeÄi, koje su grijale moju duĆĄu kada je svijet bio hladan i nemilosrdan. Njene ruke, koje su me drĆŸale onda kada sam posrtao i vraÄale mi sigurnost. Osmijeh koji je mogao rasvijetliti najmraÄniji kutak moga srca, pogled pun ljubavi, razumijevanja i strpljenja. Sve one sitnice koje sam u djetinjstvu uzimao zdravo za gotovo, sada su moje najveÄe bogatstvo. Shvatio sam â svaki zagrljaj bio je dar, svaka izgovorena rijeÄ blagoslov, a svaka suza koju je obrisala sa mog lica bila je Äin ljubavi kakvu niko drugi ne moĆŸe pruĆŸiti.

U tom bolu sjetih se rijeÄi jedne majke:
đ âSine, ako te hiljadu ljudi voli, znaj da sam ja meÄu njima prva. Ako te na dunjaluku voli samo jedna osoba, znaj da sam to ja. A ako te na dunjaluku viĆĄe niko ne voli, onda znaj da je tvoja majka umrla.â
Koliko istine u tim rijeÄima! Tek kad majka ode, Äovjek shvati da je izgubio onoga ko ga je volio bezuvjetno, ko ga nikada nije osudio, ko je bio njegov ĆĄtit, podrĆĄka i utoÄiĆĄte. Tada shvatiĆĄ da je sve drugo prolazno i laĆŸno u odnosu na tu ljubav.
Ko joĆĄ ima majku, znajte da u rukama imate najdragocjenije blago na ovom svijetu. Nemojte Äekati da bude kasno da biste shvatili njenu vrijednost. Ljubite njene ruke, jer to su ruke koje su vas podizale i hranile. SluĆĄajte njene rijeÄi, jer to su rijeÄi koje su vas uÄile razlikovati dobro od zla. Cijenite njen osmijeh, jer taj osmijeh daje snagu kakvu nijedan drugi osmijeh ne moĆŸe dati.

Jer, kad ona ode⊠svijet izgubi boju. Srce izgubi ritam koji je imalo. I ostaje praznina koja se niÄim ne moĆŸe ispuniti. Samo uspomene, suze i dove. Samo nada da Äe Allah spojiti dijete i majku u DĆŸennetu, gdje nema rastanaka i gdje ljubav nikada ne prestaje. đč












