Oglasi - Advertisement

Dugo nisam bio kraj njenog kabura. Kada sam stao tamo, sve oko mene kao da je utihnulo. Vrijeme se zaustavilo, a bol koja me obuzela bila je ista ona koja me slomila onog dana kada sam je spustio u zemlju. Sve je bilo mirno, sablasno tiho, ali moje srce vriĆĄtalo je u tiĆĄini. Suze su navirale same, klizile niz lice i nisam imao snage da ih zaustavim. Kao da je s njom otiĆĄao dio mene, dio mog ĆŸivota, i ostao tamo, među hladnim kamenom i cvijećem koje skriva najljepĆĄu osobu koju sam ikad imao.

SadrĆŸaj se nastavlja nakon oglasa

U jednom treptaju oka pred mojim očima su se nizali trenuci koje nikada neću zaboraviti. Njene riječi, koje su grijale moju duĆĄu kada je svijet bio hladan i nemilosrdan. Njene ruke, koje su me drĆŸale onda kada sam posrtao i vraćale mi sigurnost. Osmijeh koji je mogao rasvijetliti najmračniji kutak moga srca, pogled pun ljubavi, razumijevanja i strpljenja. Sve one sitnice koje sam u djetinjstvu uzimao zdravo za gotovo, sada su moje najveće bogatstvo. Shvatio sam – svaki zagrljaj bio je dar, svaka izgovorena riječ blagoslov, a svaka suza koju je obrisala sa mog lica bila je čin ljubavi kakvu niko drugi ne moĆŸe pruĆŸiti.

U tom bolu sjetih se riječi jedne majke:
👉 „Sine, ako te hiljadu ljudi voli, znaj da sam ja među njima prva. Ako te na dunjaluku voli samo jedna osoba, znaj da sam to ja. A ako te na dunjaluku viơe niko ne voli, onda znaj da je tvoja majka umrla.“

Koliko istine u tim riječima! Tek kad majka ode, čovjek shvati da je izgubio onoga ko ga je volio bezuvjetno, ko ga nikada nije osudio, ko je bio njegov ĆĄtit, podrĆĄka i utočiĆĄte. Tada shvatiĆĄ da je sve drugo prolazno i laĆŸno u odnosu na tu ljubav.

Ko joĆĄ ima majku, znajte da u rukama imate najdragocjenije blago na ovom svijetu. Nemojte čekati da bude kasno da biste shvatili njenu vrijednost. Ljubite njene ruke, jer to su ruke koje su vas podizale i hranile. SluĆĄajte njene riječi, jer to su riječi koje su vas učile razlikovati dobro od zla. Cijenite njen osmijeh, jer taj osmijeh daje snagu kakvu nijedan drugi osmijeh ne moĆŸe dati.

Jer, kad ona ode
 svijet izgubi boju. Srce izgubi ritam koji je imalo. I ostaje praznina koja se ničim ne moĆŸe ispuniti. Samo uspomene, suze i dove. Samo nada da će Allah spojiti dijete i majku u DĆŸennetu, gdje nema rastanaka i gdje ljubav nikada ne prestaje. đŸŒč

Predaje Daija