U jednom televizijskom intervjuu voditelj je pitao svog gosta, bogatog milionera:
„Šta je ono što te najviše usrećilo u životu?“
Čovjek je odgovorio:
Prošao sam kroz četiri faze traganja za srećom dok nisam spoznao pravo značenje istinske sreće:
Prva faza: Kupovao sam razne stvari – ali nisam pronašao sreću koju sam tražio.
Druga faza: Počeo sam kupovati najskuplje stvari – ali njihov sjaj bi brzo izblijedio i sreća bi nestala.
Treća faza: Ulagao sam u velike projekte – kupovao sam fudbalske timove i luksuzne turističke komplekse – ali ni tada nisam osjetio sreću kakvu sam zamišljao.
Četvrta faza: Jednog dana me prijatelj zamolio da pomognem u kupovini invalidskih kolica za grupu djece siročadi s invaliditetom.
I ovdje počinje prava priča:
Odmah sam donirao novac za kupovinu kolica, ali me prijatelj insistirao da lično pođem s njim i lično djeci uručim poklon. Tako sam i uradio.
Kada sam im predao kolica, vidio sam ogromnu radost na njihovim licima dok su se vozili u svim pravcima i smijali od srca, kao da su u zabavnom parku.
Ali ono što je ostavilo najdublji trag u mom srcu bilo je kada me jedno dijete uhvatilo za nogu dok sam odlazio. Pokušao sam nježno da se oslobodim, ali je dijete i dalje čvrsto držalo moju nogu i gledalo me pravo u lice.
Sagnuo sam se i upitao ga: „Da li želiš još nešto prije nego što odem?“
Njegov odgovor me zapanjio i zauvijek promijenio moj život. Rekao je:
„Želim da upamtim tvoje lice, da te prepoznam kada te sretnem u Džennetu i da ti se tada još jednom zahvalim pred mojim Gospodarom.
preuzeto
