Putovanje prema Gazi: Iskustvo Muhammeda Huzeyfea Kucukaytekina
Muhammed Huzeyfe Kucukaytekin, ugledni profesor na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu (IUS), nedavno je dao intervju za BIR TV gdje je podijelio svoja iskustva iz Gaze, kao i izazove s kojima se suočio dok je bio dio Globalne flotile Sumud. Ova flotila, koja se sastoji od humanitarnih aktivista, namjeravala je dostaviti prijeko potrebnu pomoć ljudima u Gazi, koji su godinama izloženi teškim životnim okolnostima. Putovanje je započelo iz Barcelone, ali je ubrzo naišlo na ozbiljne prepreke, uključujući brutalne blokade izraelskih vlasti koje su onemogućavale bilo kakav prolaz.
Na brodu Mikeno, Kucukaytekin je bio svjedok dramatičnih trenutaka tokom putovanja. Njihov cilj bio je donijeti hranu, lijekove i druge potrebne zalihe ljudima koji žive pod teškim uslovima u Gazi, no umjesto toga, suočili su se s nasiljem i represijom. Njegovo putovanje, koje je započelo s nadom i očekivanjem, ubrzo se pretvorilo u borbu za opstanak. Izraelske vlasti presrele su ih na moru, a situacija se dodatno zakomplicirala kada su im uspjeli onemogućiti komunikaciju i navigaciju.
Problemi na putu: Prva iskušenja
Jedan od ključnih trenutaka u njegovom putovanju bilo je zadržavanje u Tunisu, gdje su zbog pritiska izraelskih vlasti imali problema sa nabavkom goriva. “Gubili smo vrijeme i energiju, dok su naši brodovi bili pod napadima”, izjavio je Kucukaytekin. Izraelska mornarica ih je napala koristeći vodene bombe, što je dodatno otežalo njihovu situaciju. Njihova odlučnost da nastave putovanje nije se smanjila, premda su se suočili s fizičkim napadima koji su rezultirali povredama među članovima posade. Ova iskustva podsjećaju na realnost u kojoj se nalaze mnogi aktivisti širom svijeta, koji se bore za pravdu i ljudska prava.
Nakon presretanja, Kucukaytekin i ostali članovi flotile su privučeni na brod izraelske mornarice, gdje su im razbili kamere i ugasili GPS uređaje, čime su im onemogućili da dokumentiraju zlostavljanje. Odvedeni su u zatvor u pustinji, gdje su bili izloženi psihičkim i fizičkim pritiscima. Njihovo zdravlje je bilo ozbiljno ugroženo, a uslovi u zatvoru su bili nehuman. “Nismo imali vode ni hrane tri dana. Naši prijatelji u Evropi su štrajkali glađu u znak protesta zbog naše sudbine”, prisjeća se Kucukaytekin, naglašavajući težinu situacije u kojoj su se našli.
Život u zatvoru: Poniženja i preživljavanje
Kada je konačno stigao u Izrael, Kucukaytekin je doživio još teže trenutke. “Bilo je to poput noćne more. Morali smo piti vodu iz toaleta, a hrana koju su nam davali je izgledala kao krv”, opisuje svoje iskustvo. Njegovo iskustvo u zatvoru bilo je dodatno pogoršano nedostatkom osnovnih ljudskih prava. Spavali su na podu, a uslovi su bili daleko od zadovoljavajućih. “Bilo nas je 16 u sobi sa samo osam kreveta. To je bila borba za opstanak”, dodaje Kucukaytekin, ističući kako je i u takvim teškim okolnostima ljudska volja izuzetno snažna.Poruka mira i nade
Unatoč svim iskušenjima kroz koja je prošao, Kucukaytekin ostaje optimističan. “Drago mi je da je sada prekid vatre u Gazi i da ljudi imaju hranu. Sarajevu je najbliže da razumije Gazu”, ističe on, naglašavajući duboku povezanost između dva grada koja su prolazila kroz slične patnje i izazove. Njegova iskustva ukazuju na to koliko je važno nastaviti borbu za ljudska prava i dostojanstvo svih ljudi, bez obzira na nacionalnost ili religiju. On smatra da dijalog i razumijevanje među narodima mogu dovesti do trajnog mira.Kucukaytekinovo iskustvo služi kao podsjetnik na ljudsku hrabrost i otpornost u teškim vremenima. Njegova borba za pravdu i mir nastavlja inspirirati mnoge, a njegovo svjedočenje je poziv na akciju za sve nas da se suprotstavimo nepravdi i radimo na izgradnji boljeg svijeta. U ovom trenutku, kada se čini da su ljudska prava često zapostavljena, važno je da svako od nas preuzme odgovornost i stane u zaštitu onih koji su najviše pogođeni. Akcija ne mora biti samo na globalnom nivou; čak i male geste solidarnosti i empatije mogu imati značajan uticaj na život pojedinaca.
Na kraju, Kucukaytekin poziva sve ljude dobre volje da se uključe u borbu za ljudska prava i pravdu. Njegov optimizam i posvećenost pomaganju drugima postavljaju primjer kako se može boriti protiv nepravde. “Svi mi imamo odgovornost”, zaključuje, “da ne budemo pasivni posmatrači, već aktivni učesnici u oblikovanju svijeta u kojem želimo živjeti”. Njegova poruka, premda proizašla iz teških iskustava, odiše nadom i vjerom u mogućnost promjene.
