Šejh Abdulkadir Gejlani k.s., bio je poseban po mnogo čemu. Nagovještavajući njegovu veličinu, majka ga je povremeno upozoravala i savjetovala. U mladosti je odlučio da ode u Bagdad i tamo izučava znanje. Iznio je svoju želju majci, a ona je, svjesna uzvišene prirode svoga sina i njegovih duhovnih kapaciteta, pokazala zadovoljstvo njegovim odabirom. Stavila je u jednu vrećicu 40 zlatnika koji su joj ostali kao naslijeđe od muža, te ju je, kako mu na putu ne bi ispala i kako je niko ne bi ukrao, zašila pod rukav njegovog ogrtača. Savjetovala ga je da ide tragom Allahova Poslanika s.a.v.s., koji je bio el-Emin (Povjerljivi) i da nikada ne skreće s puta istine i poštenja.
Tako je Sejjid Abdulkadir k.s., krenuo na put sa karavanom koja se zaputila prema Bagdadu. Na putu je karavana upala u zamku razbojnika koji opljačkaše sve što je bilo vrijedno u karavani.
Tom prilikom, jedan razbojnik je prišao Sejjidu Abdulkadiru k.s., i upitao ga: “Hajde reci, šta ti imaš?” Nakon što mu Sejjid Abdulkadir, kojem je stalno na pameti bio majčin savjet o istinoljubivosti, bez ikakvog oklijevanja reče da ima 40 zlatnika, on ga odvede svome vođi.
Vođa upita mladića isto pitanje i dobi isti odgovor, pa naredi da se provjeri da li on zaista govori istinu. Kada se pod njegovim rukavom uistinu ukaza vreća zlatnika, vođa i razbojnici se iznenadiše.
Nisu mogli shvatiti zašto je mladić bez ikakvog oklijevanja otkrio da ima toliko zlatnika. Vođa razbojnika ga tada upita:
“Zbog čega si rekao da imaš zlatnike? Da nisi rekao, mi ih ne bismo našli!”
Sejjid Abdulkadir reče da je majci obećao da neće govoriti neistinu i da ne želi prekršiti datu riječ radi 40 zlatnika.
Razbojnika, koji je život proveo u lažima i prevarama, odjednom obuzeše osjećaji koje nikada prije nije osjetio, pa ne mogavši se suzdržati, poče da plače.
Srce mu se smekša i obuze ga jak osjećaj kajanja, nakon čega se okrenu svojoj četi i reče:
“Prijatelji moji! Ja sam godinama kršio zavjet koji sam dao Uzvišenom Gospodaru, činio sam razbojništvo. A sada činim tevbu za sve svoje grijehe. Krećem putem moga Gospodara.”
Budući da su razbojnici bili čvrsto vezani za njega, oni mu na to rekoše:
“Mi se od tebe ne možemo odvojiti. Bio si naš predvodnik u razbojništvu, pa budi sada naš predvodnik na Putu spasa.”
L.N – glasbosanski.ba
Najnovije
