Skandalozne scene na Marakani: derbi zasjenjen veličanjem ratnog zločinca i porukama mržnje
Večerašnji vječiti derbi u Beogradu, susret Crvene zvezde i Partizana, trebao je biti sportski događaj koji privlači pažnju cijelog regiona zbog rivalstva, atmosfere i značaja koji ove utakmice imaju u fudbalskoj kulturi Balkana. Međutim, umjesto priče o igri, taktici i rezultatu, javnost je ponovo svjedočila duboko uznemirujućim i sramotnim scenama koje su stadion Marakana pretvorile u pozornicu za političke poruke, nacionalističke ispade i otvoreno veličanje osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Ono što je posebno šokiralo jeste činjenica da su takvi sadržaji došli u trenutku kada sportske institucije, mediji i društvo u cjelini imaju odgovornost da jasnije nego ikada ranije povuku crtu između sportskog navijanja i govora mržnje. Umjesto toga, tribine su ponovo pokazale kako se na prostoru bivše Jugoslavije fudbalski mečevi često zloupotrebljavaju za širenje poruka koje vrijeđaju žrtve, produbljuju podjele i relativiziraju najteže zločine počinjene tokom ratova devedesetih.
Uvod u skandalozan razvoj događaja, prema izvještajima sa stadiona, dao je i sam Fudbalski savez Srbije odobravanjem minute šutnje na početku utakmice.
Takav potez, koji bi u normalnim okolnostima trebao biti znak pijeteta i sportskog dostojanstva, u ovom slučaju je otvorio prostor za dodatne manipulacije i poruke koje nisu imale nikakve veze s poštovanjem prema mrtvima, već s politički obojenim demonstriranjem lojalnosti ljudima i ideologijama koje su duboko kompromitovane ratnim zločinima.
Najsporniji i najmonstruozniji čin ipak je pripao navijačkoj grupi Crvene zvezde, poznatim “Delijama”, koje su na tribinama razvile transparent s likom Ratka Mladića i porukom “Pravac Potočari”. Ta poruka nije obična provokacija u navijačkom rječniku; riječ je o direktnom aludiranju na zločinačku ratnu retoriku, jer je upravo Mladić izgovorio slične riječi neposredno prije i tokom operacije koja je dovela do genocida nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici.
Zbog toga takav transparent nije samo uvredljiv, nego i duboko traumatičan za preživjele, porodice žrtava i sve one koji su kroz sudske presude i međunarodne presude dobili potvrdu istine o tim događajima.
Da bi se razumjela težina ovakvih prizora, važno je podsjetiti da je Ratko Mladić pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Sud ga je proglasio krivim po 10 od 11 tačaka optužnice, uključujući genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti, progone, deportacije, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima, kao i uzimanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce.
Upravo zbog toga svako njegovo javno veličanje predstavlja ne samo moralni pad, već i otvoreni napad na međunarodno pravdu, činjenice i dostojanstvo žrtava.
U širem društvenom kontekstu, ovakvi incidenti nisu izolovani ekscesi, već dio obrasca u kojem se sport koristi kao produžetak političke propagande. Na stadionima se već godinama mogu čuti skandiranja, vidjeti zastave i parole koje prelaze granicu sportskog rivalstva i ulaze u zonu ekstremnog nacionalizma. Kada se takve poruke dešavaju u prisustvu hiljada ljudi i uz prisustvo kamera, njihov efekat postaje mnogo širi: normaliziraju se mržnja, negiranje presuda i relativizacija genocida.
To je razlog zbog kojeg je reakcija javnosti izuzetno važna, ali i zbog kojeg institucije moraju konačno prestati s polovičnim reakcijama.
Posebnu zabrinutost izaziva i činjenica da se na tribinama često stvara atmosfera u kojoj navijačke grupe djeluju kao produžena ruka određenih političkih centara moći. U takvom ambijentu, huliganske strukture ne funkcionišu samo kao spontani navijački pokreti, nego kao organizovane grupe koje imaju svoju društvenu ulogu, političku zaštitu i simboličku funkciju.
Zbog toga se ovakvi transparenti i skandiranja ne mogu posmatrati samo kao incident na stadionu, već kao dio mnogo šireg problema institucionalne tolerancije prema ekstremizmu i selektivnog odnosа prema zločinima iz prošlosti.
Sportska utakmica kao prostor poricanja i manipulacije
Derbi između Crvene zvezde i Partizana po svom karakteru uvijek nadilazi običnu fudbalsku utakmicu. To je događaj koji u Srbiji, ali i širom bivše Jugoslavije, ima snažnu simboličku vrijednost i medijsku vidljivost. Upravo zato bi odgovornost organizatora, saveza i sigurnosnih službi morala biti još veća.
Kada se na takvom mjestu pojavi lik osuđenog ratnog zločinca i poruka koja asocira na najveći masakr počinjen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, onda to više nije pitanje navijanja, nego pitanje civilizacijskog minimuma.
Brojne organizacije za ljudska prava godinama upozoravaju da je problem veličanja ratnih zločinaca na sportskim događajima jedan od najvidljivijih oblika poricanja prošlosti. Takve poruke nisu usmjerene samo protiv bošnjačkih žrtava i porodica ubijenih u Srebrenici, nego i protiv svakog pokušaja da se društvo suoči s činjenicama. Kada se zločin pretvara u predmet navijačkog ponosa, tada se uništava mogućnost za zdravo pamćenje, pomirenje i izgradnju povjerenja među narodima u regionu.
Naročito je problematično što se ovakvi incidenti često pravdaju kao “provokacije” ili “navijački folklor”, iako je riječ o vrlo precizno usmjerenim porukama koje imaju jasno značenje. Takve parole nisu slučajno izabrane, niti su bezazlene. One su dio šireg narativa u kojem se ratni zločinci predstavljaju kao heroji, a njihove žrtve kao statistička kolateralna šteta.
Upravo zbog toga je važno nazvati stvari pravim imenom: ovo nije sport, nego političko i ideološko nasilje na stadionu.
U vremenu kada se od društava na Balkanu očekuje više odgovornosti, više empatije i više poštovanja prema utvrđenim činjenicama, ovakve scene djeluju kao korak unazad. One pokazuju da su prošlost i dalje otvorena rana, ali i da postoje akteri koji tu ranu namjerno produbljuju. Zato je neophodno insistirati na jasnim sankcijama, dosljednim reakcijama i javnom odbacivanju svakog pokušaja rehabilitacije ljudi osuđenih za najteže zločine.
Bez toga, stadioni će ostati mjesto na kojem se ne igra samo fudbal, nego i opasna igra s historijskom istinom.
Na kraju, večerašnji derbi će biti upamćen mnogo manje po rezultatu, a mnogo više po poruci koja je s tribina poslata cijelom regionu. Ta poruka je bolna, uvredljiva i opasna, jer pokazuje da dio navijačke scene i dalje ostaje zarobljen u matricama glorifikacije nasilja i negiranja zločina.
Ako sport treba da spaja ljude, onda je večerašnja utakmica pokazala koliko je daleko put do tog cilja i koliko je važno da se takvim pojavama konačno stane u kraj.
Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
