U jeku ozbiljnih političkih tenzija koje već neko vrijeme potresaju Bosnu i Hercegovinu, jedan događaj dodatno je podigao temperaturu u javnosti. Tokom pokušaja da se izvrši naredba Suda BiH o hapšenju Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska, desio se incident u kojem je ključnu ulogu imao Branimir Šehovac, načelnik Policijske stanice Istočno Sarajevo. Njegovo ponašanje i riječi izrečene tom prilikom dovele su do brojnih reakcija, poziva na odgovornost i otvorenih pitanja o lojalnosti službenih institucija zakonodavnom sistemu države.
Tokom pomenute operacije koju su sprovodili pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Šehovac je, bez ustručavanja, izrekao ozbiljne prijetnje, otvoreno osporavajući legitimitet sudske naredbe. Izjavio je da se ta naredba “neće provesti” na teritoriji Istočnog Sarajeva, te otišao korak dalje poručujući da će, ukoliko bude potrebno, “svi oni oružjem braniti Milorada Dodika”. Ova izjava, zabilježena i medijski prenesena, uzburkala je duhove u cijeloj zemlji i postavila ozbiljno pitanje – ko zaista kontroliše bezbjednosne strukture u pojedinim dijelovima BiH?
Reakcije nisu izostale. Javnost je burno reagovala, a brojni politički analitičari, pravni eksperti i građani otvoreno su zahtijevali odgovor države. U fokus kritike stavljen je ne samo Šehovac, već i šira mreža sigurnosne infrastrukture koja omogućava ovakve postupke. Pitanje odgovornosti i hijerarhije u policijskim strukturama postalo je ključno.
Prema dostupnim informacijama iz više izvora, Branimir Šehovac tog dana je viđen u Pala i Sokocu, gdje se, kako se sumnja, koordinisao otpor hapšenju. Sve ovo ukazuje da njegov istup nije bio isključivo impulsivan, već potencijalno dio šireg plana opstrukcije državnih institucija.
Ono što dodatno zabrinjava jeste njegovo javno istupanje kao načelnika policije, pri čemu koristi poziciju moći da direktno negira sudske odluke i zakone BiH. Time je, prema mišljenju pravnih stručnjaka, učinio potencijalno više krivičnih djela, uključujući:
-
Opstrukciju pravde
-
Prijetnje službenim licima
-
Ugrožavanje ustavnog poretka
Ova dešavanja dolaze u veoma osjetljivom trenutku kada je zemlja već suočena sa povećanim tenzijama između entitetskih i državnih institucija, a ovakvi istupi dodatno podrivanja pravni integritet BiH. Nije ni čudo što je sve više građana i javnih ličnosti koji traže da se Istočno Sarajevo izoluje kao epicentar institucionalne neposlušnosti, dok se, kako kažu, ne izvrši detoksikacija politički radikalizovanih struktura.
Zabrinjavajuće je i to što je Šehovac označen kao neko ko je mogući organizator planiranog pružanja otpora SIPA-i, što podrazumijeva znatno ozbiljniji bezbjednosni izazov. Ukoliko se dokaže da je postojao unaprijed dogovor ili plan za suprotstavljanje državnim institucijama, to bi otvorilo prostor za procesuiranje po osnovu ugrožavanja teritorijalnog integriteta države.
U ovom kontekstu, očekivanja su sada jasno usmjerena ka Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje je, kako tvrde stručnjaci, na potezu. Mnogi zahtijevaju da se ne dozvoli institucionalna blokada pravde, te da svi odgovorni za ometanje državnih funkcija budu procesuirani bez obzira na poziciju koju zauzimaju.
Evo nekoliko ključnih stavki koje ovaj slučaj čine naročito osjetljivim:
-
Otvoreno negiranje sudske naredbe – predstavlja presedan u postupanju zvaničnika bezbjednosnih struktura.
-
Prijetnje upotrebom oružja protiv državnih agenata – prelazi prag verbalne eskalacije i prelazi u potencijalno nasilje.
-
Upotreba javne funkcije za političko svrstavanje – direktno podriva osnovne principe neutralnosti službenih institucija.
-
Sumnja na koordiniranu opstrukciju – implicira prisustvo šire mreže otpora unutar dijelova bezbjednosnog aparata.
U svjetlu svega navedenog, građani BiH s pravom postavljaju pitanje: Može li država efikasno djelovati ukoliko pojedinci unutar sistema rade protiv samog sistema?
Zaključno, slučaj Branimira Šehovca ne može se posmatrati izolovano. On predstavlja simptom dubljeg institucionalnog problema koji zahtijeva odlučnu, pravno zasnovanu reakciju države. Bez jasne linije između zakona i ličnih lojalnosti, pravna sigurnost i povjerenje građana u sistem neminovno slabe. Javnost sada pažljivo prati poteze tužilaštva koje mora dokazati da je zakon isti za sve – bez izuzetaka i političkih kalkulacija.
U konačnici, kako bi se očuvala stabilnost države i integritet pravnog sistema, ovaj slučaj mora poslužiti kao jasan primjer da nijedan pojedinac, bez obzira na funkciju ili političke veze, ne može stajati iznad zakona. Ukoliko institucije ne pokažu snagu i odlučnost u procesuiranju odgovornih, rizikujemo da se slični incidenti ponavljaju, što bi dodatno urušilo povjerenje građana u državu i njene temelje.
