Dom zdravlja u Ljubinju nudi 5.000 KM i stan kako bi privukao ljekara specijalistu
U malim sredinama u Bosni i Hercegovini nedostatak ljekara odavno je postao jedan od najtežih problema za lokalno stanovništvo, a primjer iz Ljubinja jasno pokazuje koliko je situacija ozbiljna. Dom zdravlja u ovoj hercegovačkoj opštini odlučio je ponuditi platu od 5.000 KM, uz stan i dodatne pogodnosti, kako bi privukao ljekara specijalistu koji bi bio spreman da živi i radi u toj zajednici.
Ovakav potez nije samo puka kadrovska mjera, nego i znak koliko su male opštine prisiljene da se bore za osnovnu zdravstvenu sigurnost svojih građana.
Vršilac dužnosti direktora Doma zdravlja Ljubinje, Isidora Lugonja, pojasnila je da je cilj ovog oglasa da se konačno stabilizuje rad ustanove koja je mjesecima, pa i godinama, funkcionisala uz ozbiljne organizacione probleme. Prema njenim riječima, zdravstveni sistem u Ljubinju trenutno se održava zahvaljujući angažovanju ljekara iz penzije, kao i pomoći doktora iz Bolnice Trebinje.
Takvo privremeno rješenje pokazuje koliko je lokalna zajednica zavisna od dobre volje pojedinaca i koliko je ranjiv sistem u kojem jedan odlazak ljekara može poremetiti cijelu mrežu usluga.
Situacija je dodatno pogoršana nakon što je 17. avgusta doktorica koja je u toj ustanovi radila sama duže od godinu dana dala otkaz. Time je Dom zdravlja ostao bez ključnog kadra, a pacijenti su se suočili s još većom neizvjesnošću.
U malim mjestima, gdje su porodična medicina i hitna pomoć često prvi i jedini oslonac stanovništva, odsustvo jednog ljekara ne znači samo duže čekanje, već i ozbiljan rizik po zdravlje ljudi, naročito starijih i hroničnih bolesnika. Upravo zato je pronaći trajno rješenje postalo pitanje od javnog interesa.
Privremena rješenja do jeseni, sistemsko do nove godine
Lugonja je navela da je zahvaljujući privremenom angažovanju dodatnih ljekara problem trenutno ublažen do 4. oktobra, ali da to nije dovoljno za dugoročnu sigurnost sistema. Iz Ministarstva zdravlja, kojem su se obratili, stiglo je obećanje da će se pitanje kadra riješiti privremeno bar do Nove godine, uz dogovor s nekim od regionalnih centara da ustupi ljekara Domu zdravlja u Ljubinju.
Iako takav model može spriječiti potpuni kolaps usluga, on ne uklanja suštinski problem: male sredine i dalje ostaju bez stabilnog i trajnog medicinskog kadra.
Ovakav pristup zapravo otvara širu priču o organizaciji zdravstvenog sistema u manjim opštinama, gdje su potrebe stanovništva realne i svakodnevne, ali je interes mladih doktora često usmjeren ka većim gradovima, klinikama ili inostranstvu. Razlozi su brojni: bolji uslovi za napredovanje, veće mogućnosti za specijalizaciju, viša primanja i lakša profesionalna perspektiva.
Zbog toga se lokalne zajednice poput Ljubinja moraju nadmetati ne samo sa susjednim opštinama, nego i sa mnogo jačim centrima unutar regiona i izvan njega.
Prema riječima Isidore Lugonje, Dom zdravlja u Ljubinju pokušava ponuditi upravo ono što može biti presudno za mladog ljekara koji razmatra preseljenje. U ponudi su najveći koeficijenti, uvećane pripravnosti, stimulacije koje dolaze i od ustanove i od opštine, kao i stan za porodicu. Posebno je zanimljiv model po kojem stan, ukoliko ljekar dođe sa porodicom i potpiše ugovor na deset godina, može preći u trajno vlasništvo.
Takav potez pokazuje koliko je lokalna vlast spremna da ide daleko kako bi riješila pitanje zdravstvene zaštite svojih građana.
Zašto su mali domovi zdravlja najveći gubitnici kadra
Problem nedostatka ljekara u Ljubinju nije izolovan slučaj, već dio mnogo šireg trenda koji pogađa gotovo cijelu Hercegovinu i brojne druge manje sredine u BiH. Kada mladi ljekari završe fakultet, oni najčešće traže institucije koje nude više mogućnosti za usavršavanje, moderniju opremu i stabilnije radno okruženje.
U malim domovima zdravlja, međutim, često se očekuje da jedan ljekar pokriva više službi, radi dežurstva i istovremeno bude prva linija pomoći za cijelu zajednicu. Takav pritisak, uz ograničene resurse, nerijetko vodi ka brzom iscrpljivanju kadra.
Lugonja je upozorila da se Dom zdravlja već pet do šest godina bori s nedostatkom ljekarskog kadra. Do prije godinu i po dana u službama porodične i hitne medicinske pomoći radila su samo dva ljekara, što je u praksi značilo ogromno opterećenje i stalnu borbu da se osigura kontinuitet zdravstvene zaštite.
U takvim okolnostima svaka bolest, godišnji odmor ili odlazak zaposlenog dodatno komplikuje rad ustanove, a pacijenti osjećaju posljedice kroz smanjenu dostupnost pregleda i intervencija.
Ova priča otvara i pitanje odgovornosti državnih institucija u planiranju kadrovske politike u zdravstvu. Lugonja smatra da bi jedno od mogućih sistemskih rješenja bilo zakonski propisati da ljekar nakon završenog fakulteta najmanje dvije godine radi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prije nego što dobije specijalizaciju.
Prema njenom mišljenju, upravo bi takva mjera mogla pomoći domovima zdravlja u manjim lokalnim zajednicama, jer bi omogućila da mladi doktori steknu praktično iskustvo tamo gdje je ono najpotrebnije, a ne da se odmah prelijevaju u veće centre.
Takav prijedlog vjerovatno bi izazvao različite reakcije u stručnoj i političkoj javnosti, ali činjenica je da se bez ozbiljnog planiranja problem neće riješiti sam od sebe. Ako se ne stvori model koji će ravnomjernije rasporediti medicinski kadar, male opštine će i dalje biti primorane da nude sve skuplje i kreativnije pogodnosti samo da bi obezbijedile osnovni nivo zdravstvene zaštite.
U tom smislu, Ljubinje danas nije samo lokalna vijest, nego i upozorenje šta se dešava kada sistem ne prati stvarne potrebe terena.
Za stanovnike Ljubinja, međutim, ova priča ima vrlo konkretno značenje. Njima nisu potrebne analize samo kao statistika, već ljekar koji će biti tu kada zatreba pregled, terapija, savjet ili hitna pomoć.
Zato je ponuda od 5.000 KM, stana i dodatnih stimulacija više od oglasa za posao: ona je pokušaj da se očuva povjerenje ljudi u javno zdravstvo i da se pokaže da i male sredine mogu imati dostojanstvenu i organizovanu zdravstvenu uslugu. Hoće li se neko odazvati, ostaje da se vidi, ali je već sada jasno da je problem daleko dublji od jednog upražnjenog radnog mjesta.
